Evropska komisija je još 2020. pokrenula Zelenu agendu za Zapadni Balkan, ali pet godina kasnije rezultati su skromni. Novi plan za period 2025–2030. donosi određene pomake, ali i dalje izaziva zabrinutost zbog izostanka transparentnosti i slabog sprovođenja.

Evropska komisija je Zelenu agendu za Zapadni Balkan pokrenula 2020. godine s ciljem ubrzanja regionalne tranzicije ka održivom razvoju. Pet godina kasnije, učinak je ograničen — konkretni rezultati na terenu gotovo da izostaju. U oktobru 2025. godine, lideri zemalja regiona usvojili su revidirani Akcioni plan, koji bi trebao unijeti novu dinamiku u cijeli proces.

Međutim, organizacije civilnog društva upozoravaju da je proces bio netransparentan, jer je izostala javna rasprava o nacrtu dokumenta. Naime, iako je Regionalni savjet za saradnju (RCC), koji upravlja procesom u ime Komisije, u početku najavio dvostepene konsultacije, druga faza nikada nije održana. Neposredno prije ministarskog sastanka u Dubrovniku, čak 52 organizacije civilnog društva uputile su pismo RCC-u izražavajući nezadovoljstvo zbog izostanka dijaloga.

Pozitivne izmjene u novom planu

Iako proces konsultacija nije bio idealan, revidirani plan (2025–2030) sadrži određena poboljšanja. Format dokumenta sada je pregledniji, akcije su podijeljene u manje cjeline s jasnijim rokovima i pokazateljima uspješnosti. Broj ukupnih mjera smanjen je sa 58 na 41, a dodate su i nove, konkretnije obaveze, poput:

  • izrade planova pravedne tranzicije za regije koje zavise od uglja,
  • mapiranja izvora finansiranja za te tranzicije,
  • postavljanja cilja da do 2030. godine 40% komunalnog otpada u regionu bude reciklirano.

Ovi koraci predstavljaju napredak, iako je cilj reciklaže i dalje ispod EU standarda.

Slabi rokovi i manjak zakonodavnih rješenja

Ipak, mnoge tačke i dalje izazivaju zabrinutost. Na primjer, plan predviđa da će zemlje regiona tek do 2028. godine identifikovati ranjive grupe bez pristupa pitkoj vodi, a sveobuhvatni pristup sigurnoj vodi biće osiguran do 2030. godine — rok koji mnogi smatraju predugim.

Slično tome, uspostavljanje institucija za sakupljanje podataka o emisijama u skladu s evropskim ETS sistemom planirano je tek do 2030. godine, iako zemlje moraju ubrzati proces ako žele izbjeći posljedice mehanizma CBAM koji uskoro stupa na snagu.

U oblasti zaštite prirode i biodiverziteta, novi plan gotovo da ne sadrži zakonodavne obaveze. Zemlje regiona i dalje moraju osigurati pravnu zaštitu Emerald područja, proširiti mrežu zaštićenih lokacija i ojačati propise o procjeni uticaja na okoliš.

Najveći problem – sprovođenje i odgovornost

Kako navodi Pippa Gallop, ekspertica za energetsku politiku u jugoistočnoj Evropi pri organizaciji CEE Bankwatch Network, ključni izazov ostaje slaba upravljačka struktura Zelene agende. Nejasno je u kojoj mjeri su se vlade zaista obavezale da provedu konkretne mjere.

Nedostatak povezanosti s drugim regionalnim inicijativama – poput Energetske zajednice i Transportne zajednice – dodatno otežava praćenje napretka.

Uprkos uvođenju Reformskog i razvojnog fonda za Zapadni Balkan 2024. godine, ekološke mjere i dalje su potisnute u drugi plan, dok dominiraju reformske aktivnosti u sektoru energije.

Zaključak

Iako revidirani Akcioni plan donosi strukturalna poboljšanja, bez javnih konsultacija, preciznih rokova i jasnih mehanizama odgovornosti, Zeleni plan i dalje rizikuje da ostane samo „plan na papiru“.

„Bez konkretnih obaveza i posljedica za neispunjavanje, Zelenoj agendi prijeti da ostane samo priča bez djelovanja — luksuz koji region više ne može priuštiti“, zaključuje Gallop.

Izvor: CEE Bankwatch Network / Izvorni text: Pippa Gallop