Iran odbija pregovore i kapitulaciju, pa se kao jedina opcija za završetak sukoba sve više spominje mogućnost da SAD i Izrael jednostrano proglase kraj rata – što bi mnogi protumačili kao priznanje neuspjeha.

Izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o mogućem kraju sukoba s Iranom sve više otvaraju pitanje da li se pred američkom vojskom nalazi još jedan rat koji neće završiti onako kako je Washington planirao.

U situaciji u kojoj Iran izričito odbija pregovore pod pritiskom i kategorično odbacuje ideju kapitulacije, prostor za politički izlaz iz sukoba postaje sve uži.

Prema porukama koje dolaze iz Teherana, iransko rukovodstvo jasno stavlja do znanja da neće pristati na pregovore dok traje vojni pritisak. Takav stav praktično blokira strategiju Sjedinjenih Američkih Država koja je računala da će vojni udari, sankcije i politički pritisak natjerati iransku stranu za pregovarački sto pod uslovima koje bi diktirao Washington.

Ako pregovori nisu mogući, a kapitulacija Irana nije na vidiku, postavlja se pitanje – kako uopće završiti rat?

Upravo zbog toga izjave iz američke administracije o “skorom kraju rata” mnogi analitičari tumače kao pokušaj pripreme javnosti za scenarij u kojem bi Sjedinjene Američke Države zajedno sa Izraelom jednostrano proglasile završetak sukoba.

Takav potez, međutim, teško bi se mogao predstaviti kao pobjeda. Ako se rat okonča bez pregovora, bez sporazuma i bez ostvarivanja ključnih ciljeva zbog kojih je sukob započet, onda jednostrana objava kraja rata ne znači ništa drugo nego političko priznanje da vojna strategija nije dala očekivane rezultate.

Postoji i druga mogućnost – da Washington pokušava uspavati protivnika.

Neki analitičari smatraju da bi izjave o kraju rata mogle biti dio taktike čiji je cilj stvaranje privida smirivanja situacije, kako bi se Iran opustio i smanjio borbenu pripravnost. U takvom scenariju stvarni plan mogao bi biti priprema za mnogo ozbiljniju vojnu operaciju, uključujući i moguće iskrcavanje američkih snaga.

Ipak, takva operacija nosila bi ogromne rizike. Iran je velika država sa snažnom vojskom, kompleksnim terenom i razvijenim sistemom regionalnih savezništava, što bi svaki kopneni sukob pretvorilo u dugotrajan i izuzetno skup rat.

Upravo zbog toga sve je više onih koji smatraju da bi eventualna jednostrana objava kraja rata zapravo predstavljala priznanje da ciljevi rata nisu ostvareni.

Historija američkih vojnih intervencija već poznaje takve scenarije. Ratovi u Vijetnamu, Iraku i Afganistanu završavali su se povlačenjem ili političkim rješenjima koja nisu donijela jasnu pobjedu.

Ako se sličan rasplet dogodi i u ovom slučaju, mnogi će ga tumačiti kao još jednu potvrdu da ni najmoćnija vojska svijeta ne može uvijek nametnuti političku volju državama koje su spremne na dugotrajan otpor.

LuPortal