Kakve osobe dozvole sebi da budu samo publika bez prava mišljenja i izražavanja istog? Da li smo toliko bolesno društvo da dozvolimo umišljenim kvaziitelektualcima da razmišljaju i govore za nas?

U poslednje vrijeme, sve je više Facebook grupa koje imaju potpuno autoritarni režim u rukama jednog ili nekoliko samoproglašenih “vladara” – administratora koji određuju šta je prihvatljivo, a šta nije.

Takve grupe, u kojima se sloboda izražavanja ograničava do te mjere da članovima nije dozvoljeno da objavljuju vlastita mišljenja ili postavljaju pitanja koja se ne poklapaju sa stavovima osnivača, postale su pravi mali kavezi za intelektualnu slobodu.

U ovom kontekstu, postavljaju se ključna pitanja:

  • Zašto iko želi biti član ovakvih grupa, u kojima se njihove ideje i stavovi ne vrednuju i ne poštuju?
  • Zašto ljudi ostaju u grupama u kojima im je mišljenje cenzurirano, a gdje je svaki pokušaj izražavanja neslaganja dočekan s prezirom i kaznom?

Na prvi pogled, čin prijavljivanja u ovakve grupe može izgledati kao pokušaj da se bude dio zajednice, ali zapravo se radi o tome da se članovi nađu zatobljeni u okruženju koje ne priznaje njihovu individualnost niti intelektualnu autonomiju.

Da li je moguće da ljudi ostaju u takvim grupama iz straha od gubitka “društvenog kontakta” ili su jednostavno obeshrabreni da se povuku zbog nametnutog pritiska izmišljenog i umišljenog kulta ličnosti? Iako se sve to dešava u virtualnom prostoru, na neki način, ovo je i refleksija stvarnog života, gdje postoji tendencija da se slijede dominantni narativi, dok se drugi potiskuju. Tu su, naravno, i egoisti – oni koji se postavljaju iznad svih, bilo intelektualno, bilo na temelju statusa, namećući svojim članovima “pravilnik” mišljenja.

Takve grupe često slične postaju “balonima ega”, gdje administrator, umesto da omogući prostor za razmjenu ideja, stvaraju atmosferu kontrole i cenzure.

Zašto bi iko želio da bude podložan ovakvoj vrsti manipulacije, i zašto bi iko normalan ostao u zajednici koja se temelji na egoizmu, omalovažavanju i nipodaštavanja njihovog mišljenja – osim ako ne udovoljava egu admina i hvali ga/ih?

Možda je vrijeme da se ozbiljno zapitamo o tome što znači biti član zajednice na internetu i koja je prava vrijednost dijaloga, ako nije zasnovana na međusobnom poštovanju i otvorenosti.

Ove i ovakve Facebook grupe služe samo kao podsjećanje na to koliko moć može biti opasna u rukama malih egoista, umišljenih i bolesno egoističnih “umova” koji nisu sposobni da slušaju, već samo da diktiraju.