U pravnom kontekstu, to označava pravilo prema kojem se nejasne odredbe u ugovoru, zakonu ili drugom pravnom dokumentu tumače na štetu strane koja ga je sastavila ili predložila.

Contra proferentem” se najčešće naziva načelom tumačenja (pravnim načelom) i ne smatra se pravilom u strogom smislu. Ovo načelo je dio opštih pravila pravne interpretacije, posebno kod tumačenja ugovora, zakona ili drugih pravnih dokumenata.

U domaćoj pravnoj terminologiji može se opisati kao:

  • Načelo tumačenja nejasnih odredbi protiv autora ili
  • Načelo tumačenja u korist slabije strane.

Iako nema formalni naziv u zakonima BiH, ovo načelo se implicitno primjenjuje, posebno u građanskom pravu (Zakon o obligacionim odnosima) i upravnom postupku. U sudskoj praksi često se tretira kao dio pravila pravičnosti i zaštite slabije strane.

U pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, kao i Federacije BiH, vrijedi načelo “in dubio pro reo” (u slučaju sumnje u korist optuženog) koje se primjenjuje prvenstveno u krivičnom pravu.

Međutim, slično načelo postoji i u širem pravnom okviru, poznato kao “contra proferentem“, koje nalaže da se nejasnoće u tekstu zakona, uredbi, ugovora ili drugih pravnih akata tumače protiv onoga ko je taj tekst pisao ili donio, naročito ako se radi o pravnim odnosima između države i građana. Ovo načelo se koristi da bi se zaštitila slabija strana ili ona koja nije imala kontrolu nad formulacijom dokumenta.

U BiH ovo pravilo nije eksplicitno zapisano u svim zakonima, ali se primjenjuje kroz praksu sudova, posebno ako bi drugačije tumačenje bilo na štetu građana ili izazvalo pravnu nesigurnost. U kontekstu Zakona o obligacionim odnosima, npr., odredbe koje su nejasne u ugovoru tumače se u korist stranke koja nije pripremala ugovor (član 99 Zakona o obligacionim odnosima FBiH).

Ako je tekst zakona, uredbe ili odluke nejasan, može se tumačiti u korist građana, posebno ako bi drugo tumačenje bilo nepravedno ili štetno za njih. Međutim, konačno tumačenje zavisi od suda ili drugog nadležnog organa.

Načelo “contra proferentem” može se koristiti u sporu između građanina i grada, pod određenim uslovima. Ako se pravni akt (npr. odluka, pravilnik, ugovor) donesen od strane grada pokaže nejasnim ili dvosmislenim, sud bi mogao tumačiti tu nejasnoću u korist građanina, naročito ako građanin nije imao utjecaj na formulaciju tog dokumenta.

Primjeri iz prakse

  1. Obavezujući propisi: Ako grad donese odluku koja nameće obaveze građanima, a tekst odluke je nejasan ili protivrečan, sudovi će tumačiti nejasnoće na način koji najmanje ograničava prava građanina.
  2. Ugovori s gradom: Ako građanin sklopi ugovor s gradom, a odredba ugovora je dvosmislena, tumačenje ide u korist građanina jer je grad često smatran jačom stranom u pravnom odnosu.
  3. Kazne ili naknade: Ako grad pokuša naplatiti kaznu ili naknadu na osnovu nejasne odluke, građanin može osporavati tu kaznu pozivajući se na to da pravila nisu bila dovoljno jasna.

Pravne osnove u BiH

Upravni sporovi i sporovi protiv javne uprave u BiH se vode prema principima upravnog prava i Zakona o upravnom postupku. Ako građanin pokrene tužbu protiv grada zbog nejasne odluke ili akta, sud može primijeniti načelo pravičnosti, tumačeći nejasnoće u korist slabije strane (građanina).

Načelo tumačenja u korist slabije strane može biti vrlo korisno u sporu građanina protiv grada, ali uspjeh zavisi od specifičnosti slučaja i sudske interpretacije. Preporučuje se pravni savjetnik za bolje razumijevanje kako se ovo načelo može primijeniti u konkretnoj situaciji.