Lignin, prirodni polimer iz drveta, mogao bi zamijeniti četvrtinu svjetske plastike – ali industrija nikada nije napravila potpuni zaokret

Čak 30 posto svakog drveta sastoji se od termoplastičnog materijala koji se pri temperaturi iznad 160 stepeni Celzijusa može otopiti, oblikovati i ponovo očvrsnuti – tvrđe nego što je bio u samom drvetu.

Ova činjenica nije nova niti eksperimentalna. Naučnici je poznaju još od 1996. godine. Riječ je o ligninu, prirodnom fenolnom polimeru koji daje čvrstoću drvetu i povezuje celulozna vlakna u stablu.

Dva njemačka inženjera još su 1996. razvila proces kojim se lignin može pretvoriti u tečnu masu pogodnu za industrijsko oblikovanje. Njihova kompanija počela je isporučivati ovaj materijal već 1998. godine.

Proces je iznenađujuće jednostavan.

Lignin se zagrijava do približno 160 stepeni Celzijusa, nakon čega postaje dovoljno fluidan za standardne mašine za injekciono brizganje plastike. Za razliku od većine petrohemijskih plastika, potrebna je niža temperatura, što znači i manju potrošnju energije.

Nakon hlađenja, dobijeni materijal ima mehanička svojstva slična poliamidu, odnosno najlonu. Pri tome gotovo da nema skupljanja tokom hlađenja, a konačni proizvod postaje čvršći od drveta iz kojeg je nastao.

Najveća prednost ovog materijala je njegova prirodna razgradivost. Kada završi svoj životni ciklus, ligninski proizvod može se jednostavno zakopati u zemlju, gdje se vremenom razgrađuje u vodu, humus i ugljendioksid.

Prema procjenama kompanije Fitzer, sam lignin mogao bi već danas zamijeniti čak četvrtinu ukupne svjetske proizvodnje plastike – i to bez novih fabrika, koristeći postojeću industrijsku opremu.

Ipak, uprkos potencijalu, masovni prelazak industrije nikada se nije dogodio.

Ono što ovu priču čini posebno fascinantnom jeste činjenica da iza svega ne stoji nikakva futuristička tehnologija niti revolucionarna fizika. Princip je krajnje jednostavan: zagrij, oblikuj, ohladi.

Materijal koji je mogao promijeniti industriju postoji već tri decenije, ali svijet je nastavio birati plastiku dobijenu iz nafte.

Na neki način, svako drvo predstavlja prirodnu fabriku bioplastike koju čovječanstvo nikada nije odlučilo u potpunosti uključiti.