Slučaj koji je objavio osnivač Centra za zakonitost Eldin Čajić otvorio je pitanje odgovornosti institucija za greške koje mogu izazvati ozbiljne posljedice po građane i njihove porodice
Osnivač Centra za zakonitost, Eldin Čajić, objavio je na Facebooku primjer za koji tvrdi da pokazuje koliko ozbiljne posljedice može imati greška u službenom aktu jedne pravosudne institucije.
Prema njegovim navodima, jedan građanin je u petak zaprimio službeni dopis suda u kojem je navedeno da je protiv njega potvrđena optužnica za krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga.


Kako navodi Čajić, dokument je sadržavao sve elemente službenog akta – zaglavlje suda, pečat, potpis i broj predmeta – zbog čega nije bilo razloga da primalac posumnja u njegovu vjerodostojnost.
Ističe da je sadržaj dopisa izazvao šok u porodici, te da je, prema njegovim tvrdnjama, supruga osobe kojoj je dopis upućen završila u Hitnoj pomoći.
Budući da je dopis uručen u petak, nije bilo moguće odmah provjeriti da li je riječ o grešci, pa je porodica cijeli vikend provela u neizvjesnosti.
Naknadno je, kako navodi, iz suda stigla ispravka u kojoj se navodi da je „uslijed nenamjerne štamparske greške pogrešno navedeno krivično djelo“, uz napomenu da prethodnu obavijest treba smatrati nevažećom.
Čajić smatra da se ovakav propust ne može svesti na običnu štamparsku grešku, jer pogrešno navođenje krivičnog djela u službenom sudskom aktu može imati ozbiljne posljedice po ugled, psihičko stanje i porodični život osobe kojoj je dokument upućen.
On u svojoj objavi ističe da građani snose posljedice i za znatno manje proceduralne greške, poput propuštanja rokova ili pogrešno navedenih podataka, te postavlja pitanje da li bi i institucije trebale snositi odgovornost kada njihove greške izazovu ozbiljne posljedice.
Čajić je naveo da je dokumente objavio uz zaštitu identiteta osobe, ističući da cilj nije usmjeravanje pažnje na građanina, već ukazivanje na propuste koji se, prema njegovim riječima, mogu dogoditi bilo kome.
Ovaj slučaj, ukoliko su navodi tačni, ponovo otvara pitanje standarda kontrole službenih akata, odgovornosti za greške u radu institucija i zaštite prava građana od posljedica administrativnih propusta.
