Zašto je Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona izabralo upravo jedan od najkontroverznijih procesa u historiji pravosuđa da govori o nepristrasnosti, dokazima i pritisku javnosti?

Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona na svojoj Facebook stranici objavilo je tekst pod naslovom „Sacco i Vanzetti: kada predrasude uđu u sudnicu“.

Na prvi pogled, riječ je o klasičnom edukativnom sadržaju. Čitaocima se predstavlja jedan od najpoznatijih krivičnih procesa u američkoj historiji i kroz njega objašnjavaju osnovni principi pravičnog postupka: optužba mora biti zasnovana na dokazima, odbrana mora imati mogućnost osporavanja optužbe, sud mora nepristrasno cijeniti dokaze, a krivica se mora dokazati u zakonitom postupku.

I tu nema ništa sporno.

Naprotiv, slučaj Saccoa i Vanzettija zaista jeste izuzetno pogodan za takvu vrstu edukacije.

Ali objava Tužilaštva ima i drugi sloj.

Zašto baš Sacco i Vanzetti?

Tužilaštvo je moglo govoriti o pretpostavci nevinosti, teretu dokazivanja ili nezakonitim dokazima kroz mnogo jednostavnije i manje politički opterećene primjere.

Umjesto toga, izabralo je proces u kojem se decenijama govori o tome kako su politička uvjerenja, društvena pripadnost, porijeklo i atmosfera straha uticali na pravosuđe.

To nije slučajan historijski detalj.

Zvanična stranica Massachusetts Court Systema danas upravo taj slučaj predstavlja kroz pitanje pravičnosti suđenja. Navodi da su Sacco i Vanzetti bili italijanski imigranti i deklarisani anarhisti, da je na suđenju bilo dozvoljeno iznošenje njihovih političkih stavova i imigrantskog porijekla te da su pravila tadašnjeg pravosudnog sistema dodatno ograničavala mogućnosti preispitivanja presude.

Još zanimljivije, Massachusetts Court System danas otvoreno pravi razliku između pitanja jesu li Sacco i Vanzetti stvarno počinili zločin i pitanja jesu li imali pravično suđenje.

To je zapravo centralna poruka cijele priče.

Možemo vjerovati da je neko kriv. Možemo sumnjati da je neko kriv. Možemo čak biti gotovo uvjereni da je neko kriv.

Ali sud ne bi smio presuđivati na osnovu uvjerenja, društvenog statusa, političkog opredjeljenja ili javnog raspoloženja.

Presuđuje se na osnovu dokaza.

I tu historijska priča postaje savremena poruka

U završnom dijelu svoje objave Kantonalno tužilaštvo TK više gotovo i ne govori o Sacco i Vanzettiju.

Govori o principima.

  • „Krivični postupak ne smije biti mjesto za potvrđivanje predrasuda, političkih stavova ili unaprijed donesenih zaključaka.“
  • „Tužilaštvo istražuje činjenice.“
  • „Odbrana ima pravo da osporava optužbe.“
  • „Sud nepristrasno cijeni dokaze.“
  • „Krivica se mora dokazati u zakonitom i pravičnom postupku.“

A završna rečenica dodatno pojačava poruku:

„Zakon mora biti jači od predrasude, a dokaz jači od pretpostavke.“

To već nije samo lekcija iz pravne historije.

To je vrijednosna deklaracija o ulozi pravosuđa.

Šta Tužilaštvo ovakvom objavom želi postići?

Bez direktnog dokaza ne možemo tvrditi da je objava usmjerena protiv neke konkretne osobe, slučaja ili aktuelnog postupka. Bilo bi neodgovorno takvu namjeru pripisivati Tužilaštvu.

Ali možemo analizirati ono što je javno objavljeno.

A iz samog sadržaja vidi se nekoliko mogućih ciljeva.

Prvi je edukativni.

Tužilaštvo želi javnosti približiti osnovne principe krivičnog postupka i objasniti zašto nepristrasnost nije formalnost nego temelj pravde.

Drugi je institucionalni.

Tužilaštvo javnosti predstavlja vlastitu ulogu: ono istražuje činjenice, dok sud odlučuje na osnovu dokaza. Time se građanima šalje poruka da tužilački posao ne bi trebao biti „pronaći krivca“, nego provjeriti postoje li dokazi koji mogu izdržati sudsku provjeru.

Treći je preventivni.

Ovakva objava upozorava i same učesnike u postupcima da politički stavovi, javni pritisak, društvene etikete i unaprijed formirana mišljenja ne bi smjeli određivati ishod krivičnog postupka.

A postoji i četvrti sloj — institucionalno samopozicioniranje.

Tužilaštvo ovakvom objavom javnosti govori kakvo pravosuđe smatra poželjnim.

Drugim riječima: ne govori samo šta se dogodilo Sacco i Vanzettiju, nego i koje pouke savremeno pravosuđe treba izvući iz tog slučaja.

Posebno je zanimljiv izbor riječi

Naslov nije „Sacco i Vanzetti – poznati američki krivični proces“.

Naslov glasi:

„Sacco i Vanzetti: kada predrasude uđu u sudnicu.“

Već sam naslov određuje ugao iz kojeg čitalac treba posmatrati cijelu priču.

Nije fokus na pitanju jesu li bili krivi.

Nije fokus ni na historiji američkog pravosuđa.

Fokus je na predrasudi koja ulazi u sudnicu.

I upravo zato je posljednja rečenica toliko važna: „Zakon mora biti jači od predrasude, a dokaz jači od pretpostavke.“

To je gotovo svojevrsna poruka u jednoj rečenici.

Zašto je to važno i danas?

Slučaj Saccoa i Vanzettija zanimljiv je upravo zato što pokazuje da sudski proces nije izolovan od društva.

Sudnica je dio društva. U nju mogu pokušati ući političke podjele, medijski pritisak, javni bijes, ideološke etikete i unaprijed formirana uvjerenja.

Zato pravično suđenje ne znači samo da postoji sudija, tužilac i advokat.

Pravičnost znači da se čovjeku ne sudi zato što je „takav“, „njihov“, „njihov protivnik“, „poznat“, „nepopularan“ ili politički nepodoban, nego zbog onoga što se može dokazati u konkretnom postupku.

I upravo je to ono što objava Kantonalnog tužilaštva TK želi naglasiti.

Možda je zato pogrešno posmatrati je samo kao historijsku lekciju.

Ona je prije svega lekcija o instituciji.

Tužilaštvo kroz historijski primjer govori javnosti kakvo pravosuđe treba biti: pravosuđe koje ne presuđuje prema etiketi, političkom uvjerenju ili javnom raspoloženju, nego prema dokazima.

To je, naravno, princip koji vrijedi prihvatiti.

Ali postoji i važna druga strana te poruke:

Najvažnije je da se taj princip ne zadrži samo na Facebook objavama.

Jer prava vrijednost upozorenja iz slučaja Saccoa i Vanzettija ne mjeri se time koliko je lijepo napisano.

Mjeri se time kako se isti princip primjenjuje kada se pred institucijama pojavi stvaran čovjek, stvarna optužba, stvarni politički pritisak, stvarna javnost i — što je najvažnije — stvarni dokazi.

Tada „dokaz jači od pretpostavke“ prestaje biti dobra rečenica za društvene mreže.

Postaje test za pravosuđe.

Izvor: Kantonalno tužulaštvo TK, Analiza: LuPortal