Povratak francuskih zlatnih rezervi u domaće trezore ponovo je otvorio pitanje povjerenja u američki finansijski sistem, posebno nakon zamrzavanja ruskih deviznih rezervi.

Francuska je napravila potez koji je privukao pažnju finansijskih analitičara: dio svojih zlatnih rezervi koji je historijski bio povezan s trezorima u New Yorku preusmjerila je prema Evropi. Iako francuska centralna banka ovaj proces ne predstavlja kao političku odluku, njegovo vrijeme i širi geopolitički kontekst otvorili su mnogo važnije pitanje – koliko su države danas spremne svoje strateške rezerve držati izvan vlastitih granica?

Zlato je decenijama bilo jedan od temelja međunarodnog monetarnog sistema. Nakon Drugog svjetskog rata evropske države držale su značajne količine svojih rezervi u Sjedinjenim Američkim Državama, između ostalog i zbog sigurnosti, likvidnosti i tadašnjeg položaja SAD-a kao centra zapadnog finansijskog sistema.

New York je tako postao jedno od najvažnijih mjesta za čuvanje monetarnog zlata. Njemačka, Italija, Francuska, Nizozemska i druge evropske države povjerile su dio svojih rezervi američkim institucijama.

Ali geopolitička situacija danas više nije ista.

Ruske rezerve promijenile računicu

Veliki zaokret dogodio se nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. SAD du zamrznule stotine milijardi dolara ruskih deviznih rezervi.

Za centralne banke širom svijeta to je bila važna lekcija: državna imovina može biti formalno vlasništvo jedne države, ali njena dostupnost može zavisiti od političkih odluka druge države ili sistema u kojem se nalazi.

Upravo zato centralne banke posljednjih godina povećavaju kupovinu zlata. Prema podacima Svjetskog vijeća za zlato, centralne banke su 2022, 2023. i 2024. godine kupovale više od 1.000 tona zlata godišnje.

To nije dokaz da države napuštaju dolar, ali jeste jasan znak da žele povećati dio rezervi koji ne zavisi direktno od stranih finansijskih sistema.

Francuska: tehnička operacija ili nešto više?

Francuska centralna banka svoj potez zvanično objašnjava prije svega tehničkim razlozima. Dio starih zlatnih poluga više nije odgovarao savremenim standardima međunarodnog tržišta, pa je izvršena zamjena i modernizacija rezervi.

Međutim, upravo ovdje počinje zanimljiviji dio priče.

Kada država istovremeno modernizuje svoje zlatne rezerve i povećava njihovu koncentraciju u vlastitom ili evropskom finansijskom prostoru, teško je potpuno zanemariti geopolitički kontekst.

To ne mora da znači da Francuska više ne vjeruje Sjedinjenim Državama, ali znači da centralne banke sve ozbiljnije razmišljaju o pitanju koje je do prije nekoliko godina izgledalo gotovo teorijski:

Šta se događa kada se odnosi između država promijene, a vaše strateške rezerve nalaze se pod jurisdikcijom druge države?

Njemačka je mnogo veći test

Mnogo veća pažnja sada je usmjerena prema Njemačkoj.

Njemačka ima zlatne rezerve među najvećim na svijetu, a značajan dio tog zlata tradicionalno se čuva izvan zemlje, uključujući New York.

Berlin za sada nema zvaničnu najavu potpunog povlačenja tog zlata, ali ipak, pitanje sigurnosti rezervi postaje sve prisutnije u javnoj raspravi.

Razlog je jednostavan.

Ako je zamrzavanje ruskih deviznih rezervi u SAD pokazalo da finansijska imovina može postati nedostupna zbog geopolitičkih odluka, onda države moraju razmišljati i o fizičkim rezervama koje se nalaze na teritoriji drugih država.

Zlato se vraća u centar finansijske politike

Današnji rast potražnje centralnih banaka za zlatom ne treba posmatrati samo kroz cijenu plemenitog metala.

  • Zlato nema kreditni rizik poput državnih obveznica.
  • Ne zavisi od solventnosti izdavaoca.
  • Ne predstavlja obavezu neke druge države.

Upravo zbog toga zlato za centralne banke predstavlja svojevrsno osiguranje u periodima velikih geopolitičkih i finansijskih poremećaja.

To, međutim, ne znači da zlato može zamijeniti dolar, euro ili druge velike rezervne valute.

Centralne banke i dalje trebaju likvidnu imovinu, tržišta kapitala i valute kojima mogu finansirati međunarodnu trgovinu.

Ali povećavanje zlatnih rezervi pokazuje da žele imati i dio bogatstva koji je manje izložen političkom riziku.

Nije riječ samo o Francuskoj

Francuski potez zato treba posmatrati u širem trendu.

Kina godinama povećava svoje zlatne rezerve. Poljska je također snažno povećavala količinu zlata. Centralne banke brojnih zemalja posljednjih godina kupuju zlato tempom kakav nije viđen decenijama.

Istovremeno, geopolitička fragmentacija svijeta postaje sve izraženija.

Sukobi, sankcije, trgovinski ratovi, blokade finansijskih sistema i korištenje rezervnih valuta kao instrumenta ekonomske politike mijenjaju način na koji države razmišljaju o vlastitim rezervama.

Zato priča o francuskom zlatu nije samo priča o nekoliko stotina tona metala.

Ona je dio mnogo veće priče – priče o povjerenju.

Hoće li uslijediti novi potezi?

Najzanimljivije pitanje zato nije šta je Francuska uradila.

Već – ko će biti sljedeći?

Ako druge velike evropske države počnu sistematski vraćati svoje rezerve iz Sjedinjenih Država, to bi bio mnogo ozbiljniji signal od pojedinačne odluke jedne centralne banke.

Ali ako se takav trend ne pojavi, francuski potez može ostati uglavnom tehnička operacija modernizacije i reorganizacije rezervi.

U ovom trenutku, naravno, treba biti oprezan s tvrdnjama da se „svjetski finansijski sistem raspada“ ili da države masovno napuštaju Ameriku. Svi dokazi za takav dramatičan zaključak ne postoje. Postoji, međutim, nešto mnogo suptilnije i možda dugoročno važnije:

– države sve manje žele zavisiti samo od jednog finansijskog sistema.

A upravo je to promjena koju vrijedi pratiti.

Jer u svijetu u kojem se ekonomska moć sve više pretvara u geopolitičko oružje, pitanje gdje se čuva državno bogatstvo više nije samo tehničko pitanje centralnih banaka.

Postaje pitanje – kome vjerujete kada nastupi kriza?

LuPortal