Zašto o ovako važnom pitanju raspravljaju samo tri čovjeka? Jesmo li se vratili u Bakir-Čović-Dodik eru?

Današnji sastanak u prostorijama Gradske uprave Tuzle, kojem su prisustvovali premijer Tuzlanskog kantona Irfan Halilagić, gradonačelnici Tuzle i Lukavca Zijad Lugavić i Edin Delić, navodno je organizovan kako bi se riješili problemi javnog prijevoza u kantonu. Međutim, prava pitanja i dalje lebde u zraku: zašto ovako važna tema ostaje zatvorena u krugu trojice ljudi, bez učešća šire javnosti, struke i stvarnih zainteresovanih strana?

Ovaj prizor nas neminovno podsjeća na političke dogovore iz mračnog perioda “lider diplomatije”, gdje su ključne odluke donosili Bakir Izetbegović, Dragan Čović i Milorad Dodik, daleko od očiju javnosti, a često i mimo stvarnih interesa građana.

Ko biva pljujemo se, ko biva mrzimo se – ali kad treba, belćim, za isti sto sjedamo

Nakon mjeseci predizborne “paljbe”, verbalnih napada i optužbi, političari se iznenađujuće brzo pronalaze za zajedničkim stolom kad se radi o temama koje uključuju rizik za fotelju.

Javni prijevoz u Tuzlanskom kantonu već godinama je problematičan – cijene rastu, usluge se ukidaju, a sada građani nedjeljom i praznicima ostaju bez osnovne infrastrukture za kretanje. Međutim, uprkos pritužbama građana svih ovih godina, tek sada, kada su političari stjerani u kut, KAO pokušavaju nešto poduzeti.

A šta su poduzeli? Zvaničnici su obećali nastavak pregovora s “relevantnim akterima”, što u prijevodu znači privatne kompanije koje već godinama drže monopol nad javnim prijevozom u kantonu. Međutim, građanima je jasno: ta “relevantnost” proizlazi iz podlovnog i političkog interesa pojedinaca i interesnih grupa a ne iz interesa zajednice.

Ucjene i budžetske rupe

LuPortal iz svojih izvora saznaje da premijer Halilagić ozbiljno razmatra prihvatanje ucjene privatne kompanije za javni prijevoz – GIPSA. Navodno, dogovor bi građane Tuzlanskog kantona koštao dodatnih 8.000.000 KM godišnje. Zašto ne. Pa novac ne ide iz džepa već iz budžeta.

S druge strane, gradonačelnik Lukavca Edin Delić, poznat po brzopletim reakcijama, od počezka je bio spreman zavući ruku u ionako sve tanji budžet Grada Lukavca kako bi “pogurao” subvenciju – naravno, na račun građana.

Jedan čovjek s razumom, ali bez podrške

Dok se jedni političari utrkuju u dogovorima koji očigledno idu na štetu građana, jedini glas razuma dolazi od Mirnesa Ajanovića, predsjednika Komisije za ljudska prava i slobode TK.

On jedini ukazuje na zakon i potrebu da se građani njime zaštite od privatnih interesa. Međutim, bez ruku i političke mašinerije iza sebe, njegove inicijative bi mogle ostati samo – inicijative.

Ajanović je jasno naglasio da zakon mora biti primijenjen kako bi se zaštitila prava radnika, studenata i svih koji zavise od javnog prijevoza. Ipak, u kantonu gdje se politika vodi na principima ucjena, političkih računica i privatnih interesa, zakon očigledno ostaje na marginama.

Prazna obećanja za narod, monopol za kompanije

Građani sve više osjećaju da su pregovori samo predstava – formalnosti koje političari koriste kako bi opravdali svoje pasivne uloge u cijelom procesu. Problem javnog prijevoza u TK nije nov, ali trenutni potezi vlasti ukazuju na manjak volje i odlučnosti da se problem riješi u interesu zajednice.

Dok političari raspravljaju iza zatvorenih vrata, građani postavljaju ključno pitanje: za koga rade naši izabrani predstavnici? Za narod ili za privatne kompanije?
U nedostatku konkretnih mjera, sve ukazuje na povratak “minder diplomatije” – politike dogovora između odabranih, gdje je narod tek usputna stavka, “jaka kobila” i …