Okrugli sto u Tuzli okupio predstavnike političkih stranaka i medija, ali je izostanak većine političkih subjekata otvorio pitanje koliko zaista postoji spremnost za dijalog i izgradnju međusobnog povjerenja

U Tuzli je jučer, u organizaciji Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini, a u saradnji sa Vijećem za štampu i online medije u BiH i predstavnicima Regulatorne agencije za komunikacije BiH, održan okrugli sto posvećen poštivanju medijskih sloboda i unapređenju odgovornog izvještavanja tokom izbornog perioda.

Cilj susreta bio je kroz otvoren dijalog političkih stranaka i medija doprinijeti stvaranju pozitivne atmosfere u kojoj bi predizborna kampanja i sami izbori protekli u fer i korektnoj atmosferi, ali i izgraditi međusobno povjerenje između političkih aktera i medija.

Iako je bilo najavljeno i prisustvo predstavnika Centralne izborne komisije BiH, oni, zbog nemogućnosti usklađivanja obaveza, nažalost nisu mogli prisustvovati skupu.

Od svih stranaka prisustovali predstavnici njih četiri – od svih medijskih kuća i web portaka zastupljeni 2+1 i nezavisna istraživalka novinarka Anisa Mahmutović

Prema informacijama organizatora, OSCE je imao potvrdu o učešću gotovo svih političkih stranaka zastupljenih u Tuzlanskom kantonu. Međutim, na okruglom stolu bili su prisutni predstavnici Demokratske fronte, Naše stranke, PDA i Stranke za BiH.

Kada je riječ o medijima, skupu su prisustvovali predstavnici RTV Tuzlanskog kantona, RTV Slon, LuPortala, kao i nezavisna istraživačka novinarka Anisa Mahmutović.

Upravo je struktura prisutnih otvorila i jedno od važnijih pitanja – koliko politički subjekti i mediji zaista žele razgovarati o problemima koji direktno utiču na kvalitet javnog prostora uoči izbora.

„Veliki“ imaju svoje medije, ali i svoje vojske botova?

Tokom rasprave mogla se čuti zabrinjavajuća ocjena da veće političke stranke često nemaju dovoljno interesa za ovakve vrste razgovora, između ostalog i zbog toga što raspolažu vlastitim medijskim kanalima, razvijenim mrežama lažnih naloga i anonimnih web portala na društvenim mrežama.

Posebno je istaknut problem anonimnih web portala bez jasno dostupnih podataka o vlasništvu, uredništvu i odgovornim osobama. Takvi portali, kako je istaknuto, nerijetko služe za plasiranje neprovjerenih, neistinitih ili zlonamjerno konstruisanih sadržaja kojima se diskredituju politički protivnici.

Ohrabrujuće je što je tokom razgovora postignuta svojevrsna saglasnost o štetnosti takve pojave. I predstavnici politike i medija uglavnom su osudili djelovanje anonimnih portala i lažnih profila koji mogu ozbiljno narušiti povjerenje javnosti i u politički proces i u medije.

„Oni koji ne prave probleme medijima – bili su prisutni“

Jedna od konstatacija predstavnika medija bila je posebno upečatljiva: politički subjekti koji ne prave probleme medijima bili su prisutni na okruglom stolu, dok onih koji sa medijima imaju probleme – nije bilo.

Ipak, kritika se može uputiti i na drugu stranu.

Na skupu nisu bili prisutni ni predstavnici dobrog dijela lokalnih radio-televizija niti urednici brojnih web portala koji predstavljaju svojevrsnu sivu zonu medijskog prostora i od kojih neki, upravo zbog anonimnosti i nedostatka transparentnosti, mogu nanijeti veliku štetu ukupnom ugledu novinarstva.

Zbog toga problem nije samo u političarima koji izbjegavaju razgovor sa medijima, već i u medijima koji nisu spremni preuzeti odgovornost za sadržaj koji objavljuju.

LuPortal: Ne bi svi web portali trebali biti svrstani u isti koš

Za LuPortal je posebno značajno bilo ukazati na položaj lokalnih i nezavisnih web portala koji posluju transparentno, javno navode podatke o vlasništvu, uredništvu i odgovornoj osobi te nastoje izgraditi kredibilitet i povjerenje čitalaca.

Takvi mediji, međutim, često bivaju svrstani u isti koš sa anonimnim portalima koji ne pružaju ni osnovne informacije o tome ko ih uređuje i ko stoji iza objavljenih sadržaja.

Upravo zbog toga transparentnost medija mora biti jedan od temelja razgovora o odgovornom novinarstvu.

Ako se od medija traži odgovornost, javnost mora znati ko je vlasnik medija, ko ga uređuje i ko je odgovoran za objavljeni sadržaj. Ali isto tako, odgovornost mora postojati i prema onima koji koriste medijski prostor za političke obračune, bez obzira na to da li je riječ o formalnim medijima, anonimnim portalima ili lažnim profilima.

Itekako ima prostora za poboljšanja i napredak – na obje strane

Razmjena mišljenja između predstavnika političkih stranaka i medija uglavnom je pokazala da postoje brojne zajedničke tačke i spremnost za razumijevanje problema druge strane, iako su se pojavila i različita tumačenja pojedinih situacija.

Jedan od zaključaka mogao bi biti da prostora za poboljšanje ima mnogo – kako kada je riječ o zaštiti medijskih sloboda, tako i kada je riječ o odgovornijem izvještavanju.

Ovakvi sastanci zato itekako imaju svrhu. Ne zato što mogu preko noći riješiti probleme koji su se godinama gomilali, već zato što omogućavaju da se iskustva obje strane čuju direktno, bez posrednika i bez društvenih mreža kao jedinog mjesta komunikacije.

U vremenu predizborne kampanje, kada će politička komunikacija biti sve intenzivnija, a pritisak na medije i novinare sve veći, izgradnja povjerenja između politike i profesionalnih medija postaje posebno važna.

Jer slobodni mediji bez odgovornosti mogu izgubiti povjerenje javnosti, baš kao što i politika bez spremnosti da prihvati kritičko novinarstvo može izgubiti povjerenje građana.

Okrugli sto u Tuzli zato nije riješio problem – ali je pokazao gdje se problem nalazi. I, možda još važnije, ko je spreman sjesti za isti sto i o njemu razgovarati.

LuPortal