Od srednjovjekovne Bosne, preko Osmanskog carstva i Jugoslavije, do reafirmacije imena Bošnjak 1993. godine

Pitanje ko su Bošnjaci i kada nastaje bošnjački identitet često je predmet različitih, nerijetko suprotstavljenih tumačenja. Jedni savremeno bošnjaštvo pokušavaju direktno izjednačiti sa stanovništvom srednjovjekovne Bosne, dok drugi tvrde da su Bošnjaci nastali tek 1990-ih. Istorijski izvori i razvoj identiteta pokazuju da su obje pojednostavljene tvrdnje netačne.

Istorija Bošnjaka mnogo je složenija. Riječ je o dugom procesu u kojem su se kroz stoljeća mijenjali politički, vjerski i nacionalni identiteti stanovništva Bosne.

Srednjovjekovna Bosna i Bošnjani

Bosna je tokom srednjeg vijeka razvila vlastitu političku i teritorijalnu posebnost. Od banovine je postala kraljevina, a krunisanjem Tvrtka I Kotromanića 1377. godine dostigla je vrhunac svoje srednjovjekovne državnosti.

Stanovništvo srednjovjekovne Bosne nije moguće jednostavno podijeliti prema današnjim nacionalnim kategorijama. Moderna ideja nacije kakvu poznajemo danas tada nije postojala.

U srednjovjekovnim izvorima susreće se naziv Bošnjanin, odnosno oblik koji je označavao pripadnost Bosni. Taj naziv imao je prije svega teritorijalno i političko značenje i nije bio sinonim za današnju nacionalnu kategoriju Bošnjaka.

Zbog toga nije istorijski opravdano tvrditi da su svi srednjovjekovni Bošnjani bili „Bošnjaci“ u današnjem nacionalnom smislu. Ali jednako tako nije opravdano tvrditi da savremeni bošnjački identitet nema nikakvu vezu sa srednjovjekovnom Bosnom.

Osmanlije i velika društvena promjena

Osvajanjem Bosne 1463. godine počinje nova epoha.

Osmansko osvajanje nije značilo nestanak domaćeg stanovništva i njegovo zamjenjivanje nekim novim narodom. Stanovništvo Bosne nastavilo je živjeti na svojim područjima, ali se društvena, politička i vjerska struktura zemlje tokom narednih stoljeća značajno promijenila.

Posebno važan proces bila je islamizacija dijela domaćeg stanovništva.

Ona nije bila trenutna niti potpuna. Nije svo stanovništvo Bosne prihvatilo islam. Katoličke i pravoslavne zajednice ostale su prisutne, dok je kroz nekoliko stoljeća nastala brojna muslimanska populacija Bosne.

Upravo iz tog procesa razvija se posebna bosansko-muslimanska društvena i kulturna zajednica.

Važno je naglasiti da islamizacija sama po sebi nije značila promjenu etničkog porijekla. Prihvatanje islama bilo je prije svega promjena vjerske pripadnosti.

Bosanski muslimani u Osmanskom carstvu

Tokom osmanskog perioda identitet stanovništva nije funkcionisao na isti način kao današnji nacionalni identiteti.

Vjerska pripadnost imala je mnogo veću društvenu i pravnu ulogu nego moderna nacionalnost.

Istovremeno, naziv Bošnjak koristio se za ljude povezane s Bosnom. U različitim istorijskim okolnostima mogao je imati šire teritorijalno značenje, a nije uvijek označavao isključivo muslimansko stanovništvo.

Zato se ni ovaj period ne može jednostavno opisati današnjim kategorijama.

Ipak, upravo tokom osmanskog perioda nastaje i učvršćuje se posebna bosansko-muslimanska društvena zajednica koja će kasnije biti jedan od temelja modernog bošnjačkog nacionalnog identiteta.

XIX stoljeće i dolazak modernog nacionalizma

Prava promjena nastupa tokom XIX stoljeća.

Na Balkanu se razvijaju moderni nacionalni pokreti Srba, Hrvata, Bugara, Grka i drugih naroda. Nacionalna pripadnost sve više postaje važnija politička kategorija.

Bosanski muslimani tada se suočavaju s novim pitanjem: kako definirati vlastiti identitet u vremenu kada se stanovništvo počinje organizirati kao moderne nacije?

Posebno važan trenutak dolazi 1878. godine, kada Austro-Ugarska okupira Bosnu i Hercegovinu.

Bosanski muslimani više nisu dio Osmanskog carstva. Žive unutar Austro-Ugarske, evropske kršćanske monarhije, što dodatno otvara pitanje njihovog nacionalnog identiteta.

U tom periodu postoje različite ideje o tome treba li bosanske muslimane posmatrati prvenstveno kao Bošnjake, Muslimane, Srbe, Hrvate ili šire kao Bosance.

To pokazuje da nacionalni identitet nije nastao preko noći, nego se oblikovao kroz političke i društvene procese.

Kraljevina Jugoslavija

Nakon Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina ulazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevinu Jugoslaviju.

Bosanski muslimani nastoje očuvati svoju političku, vjersku i imovinsku posebnost. Jedan od najvažnijih političkih predstavnika tog perioda bio je Mehmed Spaho i njegova Jugoslavenska muslimanska organizacija.

I dalje, međutim, ne postoji savremena politička kategorija „Bošnjak“ u današnjem smislu.

Identitet bosanskih muslimana prolazi kroz složen proces između vjerske pripadnosti, bosanske regionalne pripadnosti i novih nacionalnih ideologija.

Socijalistička Jugoslavija i priznanje Muslimana kao nacije

Nakon Drugog svjetskog rata situacija se ponovo mijenja.

U prvim decenijama socijalističke Jugoslavije Muslimani nisu bili priznati kao posebna nacija. Od njih se očekivalo da se nacionalno izjašnjavaju drugačije ili da ostanu nacionalno neopredijeljeni.

Međutim, stvarnost je pokazivala da u Jugoslaviji postoji posebna zajednica bosanskih i drugih južnoslavenskih muslimana sa vlastitim istorijskim i kulturnim identitetom.

Velika promjena dolazi 1968. godine, kada se Muslimani politički priznaju kao posebna nacija.

Na popisu stanovništva 1971. godine pojavljuje se kategorija „Muslimani u smislu narodnosti“.

To je izuzetno važna etapa u razvoju modernog bošnjačkog identiteta.

Riječ „Musliman“ tada više nije označavala samo pripadnost islamu. Postala je i naziv za nacionalnu pripadnost.

Drugim riječima, osoba je mogla biti Musliman kao pripadnik nacije, a pitanje religioznosti bilo je zasebno pitanje.

Od Muslimana prema Bošnjacima

Tokom posljednjih decenija Jugoslavije razvija se svijest o posebnosti Muslimana kao naroda, ali istovremeno jača i svijest o istorijskoj povezanosti sa Bosnom.

Raspad Jugoslavije početkom 1990-ih ponovo otvara pitanje nacionalnog imena.

Naziv „Musliman“ pokazao se problematičnim jer je istovremeno označavao nacionalnost i religiju.

Zbog toga se sve više vraća istorijski naziv Bošnjak.

To nije bilo izmišljanje potpuno novog imena, nego reafirmacija starijeg istorijskog naziva koji je kroz različite periode imao različita značenja.

1993. godina – reafirmacija imena Bošnjak

Ključni događaj dogodio se u Sarajevu 1993. godine.

Na Prvom bošnjačkom saboru, održanom u septembru 1993. godine, prihvaćeno je da se umjesto nacionalnog imena „Musliman“ koristi istorijsko ime Bošnjak.

Time je završen jedan važan dio procesa nacionalnog preoblikovanja.

Muslimani u nacionalnom smislu postali su Bošnjaci.

To, međutim, ne znači da je bošnjački narod nastao 1993. godine. Te godine promijenjeno je i politički reafirmirano nacionalno ime, dok je zajednica koja je prihvatila to ime imala mnogo dužu istoriju.

Bošnjak nije isto što i musliman

Jedna od najvažnijih stvari za razumijevanje savremenog bošnjačkog identiteta jeste razlikovanje nacionalnosti od vjere.

  • Bošnjak je nacionalna pripadnost.
  • Musliman je vjerska pripadnost.

Većina Bošnjaka istorijski i danas pripada islamu, ali ta dva pojma nisu sinonimi.

Isto tako, činjenica da je islam imao ogromnu ulogu u oblikovanju bošnjačke istorije ne znači da se bošnjački identitet može svesti samo na religiju.

On uključuje istorijsko iskustvo Bosne, jezik, kulturu, tradiciju, kolektivno pamćenje i politički razvoj kroz više stoljeća.

Istorijski zaključak

Najpreciznije je zato bošnjačku istoriju posmatrati kao proces, a ne kao jedan trenutak nastanka.

Srednjovjekovna Bosna stvorila je istorijski i teritorijalni okvir. Nazivi poput Bošnjanin/Bošnjak svjedoče o starijem bosanskom identitetu, ali nisu bili nacionalne kategorije identične današnjoj naciji.

Osmanski period donio je islamizaciju značajnog dijela domaćeg stanovništva i stvaranje posebne bosansko-muslimanske društvene zajednice.

XIX i XX stoljeće donijeli su razvoj modernog nacionalizma i pitanje nacionalnog identiteta.

Godine 1968. Muslimani su priznati kao posebna nacija u socijalističkoj Jugoslaviji, a 1971. mogli su se tako izjasniti na popisu stanovništva.

Konačno, 1993. godine istorijski naziv Bošnjak ponovo je afirmiran kao nacionalno ime.

Zato se istorijski kontinuitet može opisati ovako:

srednjovjekovni bosanski identitet → osmansko doba i islamizacija dijela stanovništva → razvoj bosansko-muslimanske zajednice → Muslimani kao priznata nacija u Jugoslaviji → reafirmacija imena Bošnjak 1993. godine.

To nije priča o narodu koji se pojavio preko noći, ali nije ni priča o nepromijenjenom nacionalnom identitetu koji je postojao u današnjem obliku još u srednjem vijeku.

Bošnjački identitet je istorijski oblikovan kroz višestoljetni proces – a upravo je ta složenost njegovog nastanka jedan od ključnih elemenata razumijevanja istorije Bosne i Hercegovine.