admin
Dostupni podaci pokazuju da je udio Bošnjaka među čelnim ljudima državnih institucija od oko 31,7 posto prije početka mandata Bakira Izetbegovića porastao na približno 36 posto 2018. godine, ali je i dalje ostao znatno ispod njihovog udjela u stanovništvu BiH
Kada se u Bosni i Hercegovini govori o nacionalnoj zastupljenosti u državnim institucijama, najčešće se barata ukupnim brojem zaposlenih. Međutim, mnogo važnije pitanje jeste ko se nalazi na vrhu tih institucija – ko je direktor, zamjenik direktora, rukovodilac, sekretar ili osoba koja donosi ključne odluke.
Upravo zato je zanimljivo pogledati period od 2010. do 2018. godine, odnosno vrijeme u kojem je Bakir Izetbegović obavljao funkciju bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Izetbegović je u Predsjedništvo BiH izabran 2010. godine, a funkciju je obavljao do novembra 2018. godine. Sam njegov položaj, međutim, nije značio da je imao direktnu kontrolu nad svim državnim institucijama niti da je nacionalna pripadnost rukovodilaca bila posljedica njegovih odluka. Zbog toga se u ovoj analizi ne posmatra stranačka pripadnost pojedinaca, nego isključivo njihova nacionalna pripadnost.
Kakvo je bilo stanje prije 2010. godine?
Jedna od najvažnijih početnih tačaka jeste podatak iz parlamentarnog odgovora iz 2009. godine, dakle neposredno prije početka Izetbegovićevog mandata.
Za 60 državnih institucija tada je navedeno da su na njihovim čelnim pozicijama bili:
- 26 Srba
- 19 Bošnjaka
- 14 Hrvata
- 1 Ostali
Izraženo procentualno, Srbi su tada činili oko 43,3 posto čelnih ljudi tih institucija, Bošnjaci 31,7 posto, Hrvati 23,3 posto, a Ostali oko 1,7 posto.
Drugim riječima, neposredno prije ulaska Bakira Izetbegovića u Predsjedništvo BiH, Bošnjaci nisu bili najbrojnija nacionalna grupa među čelnicima državnih institucija.
Na prvom mjestu bili su Srbi, a Bošnjaci su bili drugi.
Šta je pokazao kraj perioda 2010–2018?
Podaci koji se odnose na 2018. godinu daju nešto drugačiju sliku.
Za približno 60-ak državnih institucija koje su dostavile podatke o rukovodećem kadru, na čelnim pozicijama evidentirano je:
- 23 Bošnjaka
- 20 Srba
- 20 Hrvata
- 1 Ostali
To znači da su Bošnjaci činili približno 36 posto čelnih ljudi.
U odnosu na stanje iz 2009. godine, njihov udio je, dakle, povećan sa oko 31,7 na približno 36 posto.
Istovremeno je udio Srba među čelnim ljudima pao sa približno 43,3 na 31,3 posto, dok je udio Hrvata porastao sa oko 23,3 na 31,3 posto.
Pojednostavljeno:
| Nacionalnost | Oko 2010. | 2018. |
|---|---|---|
| Bošnjaci | 19 / 60 – 31,7% | 23 / 64 – oko 36% |
| Srbi | 26 / 60 – 43,3% | 20 / 64 – oko 31% |
| Hrvati | 14 / 60 – 23,3% | 20 / 64 – oko 31% |
| Ostali | 1 / 60 – 1,7% | 1 / 64 – oko 1,6% |
Ovo poređenje treba uzeti s određenom rezervom jer broj institucija nije identičan, a metodologija dostupnih podataka nije u potpunosti ista. Ipak, trend je dovoljno izražen da se može konstatovati da se udio Bošnjaka među čelnim ljudima povećao.
Ali Bošnjaci ni tada nisu imali polovinu direktorskih mjesta
Ovdje dolazimo do druge strane priče.
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, Bošnjaci čine nešto više od polovine stanovništva Bosne i Hercegovine.
Ako bi se njihova zastupljenost među čelnim ljudima državnih institucija posmatrala isključivo u odnosu na njihov udio u stanovništvu, onda bi se moglo reći da ni 2018. godine nisu bili proporcionalno zastupljeni.
Imali su približno 36 posto čelnih pozicija, dok njihov udio u stanovništvu iznosi nešto više od 50 posto.
Ali isti princip mora se primijeniti i na druge narode.
Srbi, koji čine oko trećine stanovništva BiH, 2009. godine imali su oko 43 posto čelnih pozicija u posmatranim institucijama.
Hrvati, koji čine nešto više od 15 posto stanovništva, 2018. godine imali su oko 31 posto tih pozicija.
Dakle, nacionalna struktura rukovodećih mjesta nije bila jednostavno preslikavanje nacionalne strukture stanovništva.
Nisu svi direktori jednako važni
Još jedan problem nastaje ako se svih nekoliko desetina institucija posmatra kao da imaju jednaku težinu.
Direktor jedne manje državne agencije nema nužno istu političku i ekonomsku moć kao direktor Uprave za indirektno oporezivanje, OSA-e, SIPA-e, Granične policije ili neke druge velike sigurnosne i finansijske institucije.
Zato je za ozbiljnu analizu potrebno pogledati i konkretna imena i institucije.
Među čelnicima državnih institucija 2018. godine, primjerice, bili su:
Miro Džakula na čelu Uprave za indirektno oporezivanje, Zoran Galić kao direktor Granične policije, Velimir Jukić na čelu Agencije za statistiku, te drugi rukovodioci različitih državnih institucija.
Kod sigurnosnih institucija također postoji posebna nacionalna struktura rukovodećih pozicija.
Podaci za 2017. godinu pokazuju da je nacionalna zastupljenost u policijsko-sigurnosnom sektoru bila različita od institucije do institucije.
To je važno jer se iz ukupnog procenta ne može zaključiti ko je kontrolisao ili vodio pojedine ključne sisteme.
Vijeće ministara nije isto što i direktori agencija
Posebno treba odvojiti ministre od direktora državnih agencija.
Vijeće ministara ima specifičan ustavni i politički mehanizam formiranja i nacionalne zastupljenosti. Sastav ministara rezultat je kombinacije ustavnih pravila, izbornog rezultata, međustranačkih dogovora i parlamentarne većine.
Zbog toga broj Bošnjaka u Vijeću ministara ne može biti jednostavno korišten kao dokaz o nacionalnoj zastupljenosti u cijeloj državnoj administraciji.
Direktori državnih agencija također se ne biraju na isti način kao ministri.
Za neke funkcije presudan je politički dogovor, za neke konkursna procedura, za neke odluka Vijeća ministara, a kod pojedinih institucija postoje posebni zakonski mehanizmi.
Šta se, dakle, stvarno promijenilo od 2010. do 2018?
Ako se ograničimo na dostupne podatke o čelnim pozicijama državnih institucija, slika je prilično jasna.
Bošnjaci su:
2010. – oko 31,7 posto
2018. – oko 36 posto
Dakle, njihov udio se povećao za približno četiri procentna poena.
Ali promjena nije bila samo povećanje bošnjačkog udjela.
Istovremeno je došlo do značajnog smanjenja udjela Srba među čelnicima posmatranih institucija i povećanja udjela Hrvata.
Zbog toga se može reći da je došlo do promjene nacionalnog balansa na vrhu državne administracije, a ne jednostavno do „preuzimanja“ institucija od strane jednog naroda.
Šta ovi podaci NE dokazuju?
Ovi podaci sami po sebi ne dokazuju da je Bakir Izetbegović povećao broj Bošnjaka na rukovodećim pozicijama.
Za takvu tvrdnju bilo bi potrebno dokazati da je upravo on imao presudan uticaj na imenovanja.
Isto tako, podaci ne dokazuju da su Bošnjaci bili diskriminisani zato što njihov udio nije dostizao njihov udio u stanovništvu.
Nacionalna zastupljenost u institucijama BiH ima svoj ustavni i zakonski okvir, a posebno pitanje predstavlja način na koji se pojedinačna imenovanja provode.
Ono što se iz podataka može reći mnogo sigurnije jeste nešto drugo:
Bošnjaci nisu bili najbrojniji među čelnicima državnih institucija neposredno prije početka Izetbegovićevog mandata, ali su do 2018. postali najbrojnija pojedinačna nacionalna grupa u dostupnom skupu podataka.
Zaključak
Ako se pitanje postavi jednostavno:
„Jesu li Bošnjaci za vrijeme Bakira Izetbegovića izgubili rukovodeće pozicije u državnim institucijama BiH?“
Dostupni podaci ne potvrđuju takvu tvrdnju.
Naprotiv, poređenje podataka iz perioda neposredno prije njegovog ulaska u Predsjedništvo i podataka iz 2018. pokazuje da je udio Bošnjaka među čelnim ljudima državnih institucija porastao – sa približno 31,7 na oko 36 posto.
Međutim, jednako je pogrešno iz toga izvesti zaključak da su Bošnjaci 2018. bili „potpuno zastupljeni“. Njihov udio među čelnim ljudima i dalje je bio znatno niži od njihovog udjela u ukupnom stanovništvu.
Najprecizniji zaključak zato glasi:
Tokom perioda 2010–2018. došlo je do povećanja udjela Bošnjaka na čelnim pozicijama državnih institucija, ali ne do proporcionalne zastupljenosti prema njihovom udjelu u stanovništvu. Istovremeno je smanjen udio Srba, dok je značajno povećan udio Hrvata.
Za potpuno preciznu sliku trebalo bi napraviti još jedan korak: uzeti svaku od ključnih državnih institucija pojedinačno i navesti ko je bio direktor 2010, ko 2014. i ko 2018. godine, uz nacionalnu pripadnost. Tek takva rekonstrukcija pokazala bi gdje su se konkretno dogodile promjene.
Istraživanje: LuPortal
