SDA Tuzlanskog kantona čini sve da sakrije odgovornost svoje stranke u privatizaciji i da situaciju sa GIPS-om prepiše drugima,dok ne nudi konkretno rješenje.

Objava Glavnog odbora SDA TK o privatizaciji javnog prevoza i preduzeća koja su pružala usluge na kantonalnom nivou, poput GIPS-a Tuzla, izaziva nekoliko ključnih pitanja koja zaslužuju pažljivu analizu, posebno u kontekstu političkih odgovornosti i manipulacije prošlim događajima.

Prvo, KO SDA TK u svom saopštenju postavlja pitanje privatizacije preduzeća kao što su Transservis, Živinice Trans i Litvatrans, sugerišući da su privatizacija i nestanak tih preduzeća doveli do monopola u javnom prevozu.

Međutim, treba naglasiti da su procesi privatizacije tih preduzeća bili pod nadležnošću Agencije za privatizaciju Tuzlanskog kantona, a ne Grada Tuzle.

Privatizacija GIPS-a Tuzla, na primjer, obavljena je u periodu oko 2001. godine, kada je Agencijom za privatizaciju Tuzlanskog kantona rukovodio Zijad Hasanhodžić, veoma blizak toj istoj SDA. Stoga, iako se u objavi implicira da su lokalne vlasti odgovorne za privatizaciju i gubitak preduzeća, stvarna odgovornost leži na kantonalnom nivou, posebno u periodu kada je privatizacija bila u punom jeku.

Hranro je kada SDA spominje da su “nečiji očevi i djedovi” bili na vlasti ili u ključnim funkcijama u to vrijeme. Ova formulacija, iako neprecizna, jasno aludira na političku odgovornost. Međutim, treba podsjetiti da su upravo političari iz SDA, koja sada negira vlastitu odgovornost za nastanak problema u javnom prevozu, bili uključeni u sve te procese privatizacije. Iako je privatizacija bila zakonita u to vrijeme, političke opcije koje danas prepoznajemo kao odgovorne za probleme javnog prevoza i infrastrukture ne mogu se u potpunosti distancirati od svojih prethodnih odluka koje su omogućile nastanak monopolskih praksi u ovom sektoru.

Dalje, GO SDA TK poziva nadležne institucije da istraže okolnosti povećanja cijena karata za prevoz kod preduzeća “Gradski i prigradski saobraćaj” Tuzla, čime se, s jedne strane, pokušava skrenuti pažnja sa odgovornosti tog nivoa vlasti, dok se, s druge strane, prikazuje želja za “ispravljanjem” tih nepravdi.

U isto vrijeme zaboravlja se činjenica da su upravo subvencije koje je Tuzlanski kanton odobravao tokom godina, uključujući one za nabavku autobusa, bile važan faktor u procesu ostvarivanja monopola od strane GIPS-a.

Subvencije za nabavku novih autobusa odobravane su 2014., 2016. i 2021. godine, dok su premijeri bili Sead Čaušević (SDP – 2014.), Bego Gutić (SDA – 2016. i 2021.) nisu imale efekta na smanjenje cijena karata, ali su sigurno imale utjecaj na monopol GIPS-a.

Zanimljivo je i to što SDA ističe kako su ulaganja u obrazovanje, besplatno školovanje i subvencionirani javni prevoz dokaz njihove predanosti mladima. Obrazovanje i besplatno školovanje, kao “državne” kategorije, su nešto sasvim drugo, nespojivo u odnosu na javni prevoz koji je u rukama privatnog kapitala. Iako potezi subvencioniranja obrazovanja zaslužuju pohvalu, postavlja se pitanje da li je ova retorika samo pokušaj “mućenja vode” i skretanja pažnje sa stvarnih problema u javnom prevozu, koji je, uslijed političkih odluka, postao ucjenjivač svakog građanina TK i svih struktura vlasti.

Politička odgovornost ne može se mjeriti samo kroz subvencije i najave, već i kroz konkretne promjene u upravljanju i optimizaciji usluga koje se nude građanima. Kritika da su prošli političari “zakuvali kašu”, dok se današnji političari pozivaju na odgovornost za rješenja, iako je donekle na mjestu, zapravo zanemaruje činjenicu da “današnji” pokušavaju “gurnuti pod tepih” očitu odgovornost svoje političke stranke jer je upravo SDA bila na ključnim pozicijama moći od opština, preko kantona do Federacije i Države BiH, tokom tih kritičnih vremena privatizacije i tranzicije u javnom prevozu.

U konačnici, objava GO SDA Tuzla ne nudi konkretna rješenja za trenutne izazove u javnom prevozu, već se oslanja na politiziranje prošlih odluka i pokušaj prebacivanja odgovornosti na druge.

Istina je da je proces privatizacije bio kompleksan i da su mnogi od danas odgovornih političara bili aktivni sudionici tih procesa. Međutim, da bi se zaista riješio problem u javnom prevozu, potrebna je jasna vizija i strateško djelovanje, koje ne uključuje samo retoričke kritike, već konkretne i trajne mjere za poboljšanje infrastrukture i usluga na lokalnom i kantonalnom nivou.