Od sumnjive i aljkave privatizacije, do grešaka GIPS-ovog menadžmenta

Privatizacija javnih preduzeća u Tuzlanskom kantonu (TK) početkom 2000-ih bila je dio šireg procesa ekonomske tranzicije u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Cilj privatizacije bio je osloboditi državu direktnog upravljanja nad preduzećima, povećati efikasnost poslovanja i privući privatne investicije. Međutim, proces je često bio opterećen greškama, zloupotrebama i neispunjenjem ciljeva, što je izazvalo kritike javnosti. Da bismo razumjeli ko je odgovoran za greške u privatizaciji, moramo detaljno analizirati nadležnosti ključnih aktera i faze ovog procesa.

Struktura procesa privatizacije

1. Zakonodavni okvir i institucije

Privatizacija se odvijala prema Zakonu o privatizaciji preduzeća i banaka Federacije BiH, usvojenom 1997. godine. Dvije ključne institucije u TK bile su:

  • Vlada Tuzlanskog kantona: Političko tijelo odgovorno za kreiranje strategije privatizacije, donošenje odluka o metodama prodaje i nadzor nad radom Agencije za privatizaciju TK.
  • Agencija za privatizaciju Tuzlanskog kantona (APTK): Operativno tijelo zaduženo za sprovođenje svih tehničkih i administrativnih aktivnosti privatizacije.

2. Koraci privatizacije

Proces privatizacije bio je podijeljen u nekoliko faza:

  1. Identifikacija preduzeća za privatizaciju: Vlada TK je odlučivala koja preduzeća će se privatizovati i na koji način.
  2. Procjena vrijednosti preduzeća: Agencija je angažovala stručnjake ili revizorske kuće da procijene tržišnu vrijednost preduzeća.
  3. Izbor metoda privatizacije: Vlada je, uz preporuku Agencije, odlučivala da li će prodaja biti obavljena putem javnih aukcija, tendera, ili direktnih pregovora.
  4. Oglašavanje prodaje: Agencija je objavljivala javne pozive i omogućavala svim zainteresovanim stranama da učestvuju u postupku.
  5. Sklapanje ugovora: Nakon izbora kupca, sklapali su se ugovori koji su uključivali obaveze poput očuvanja radnih mjesta i ulaganja u preduzeće.
  6. Kontrola post-privatizacijskih obaveza: Agencija je bila dužna pratiti ispunjenje ugovornih obaveza kupca.

Odgovornosti Vlade TK i Agencije za privatizaciju

Vlada Tuzlanskog kantona

  • Odlučivanje o strategiji: Vlada je donosila ključne političke odluke, uključujući koja će se preduzeća privatizovati i koji će se modaliteti koristiti. Greške na ovom nivou uključuju loše procjene prioriteta i izbor neodgovarajućih metoda privatizacije.
  • Nadzor nad radom Agencije: Vlada je imala obavezu da prati rad Agencije i spriječi eventualne zloupotrebe. Nedostatak adekvatnog nadzora često je omogućavao propuste.

Agencija za privatizaciju TK

  • Operativno sprovođenje privatizacije: Agencija je bila odgovorna za tehnički dio privatizacije, uključujući procjenu imovine i vođenje pregovora. Greške na ovom nivou uključivale su pogrešne procjene vrijednosti imovine, netransparentnost procesa i loše upravljanje post-privatizacijskom kontrolom.
  • Kontrola ugovornih obaveza: Agencija je bila zadužena da prati da li novi vlasnici ispunjavaju preuzete obaveze, poput ulaganja ili očuvanja radnih mjesta. Često se dešavalo da te obaveze nisu ispunjene, a sankcije nisu sprovedene.

Primjeri grešaka u privatizaciji

Jedan od najozloglašenijih primjera grešaka bio je slučaj privatizacije hotela “Tuzla”. Agencija je omogućila prodaju imovine po cijeni koja nije odražavala stvarnu vrijednost, dok su obaveze kupca prema radnicima i ulaganjima ostale neispunjene.

Drugi primjer su preduzeća iz oblasti industrije i rudarstva, gdje su novi vlasnici često zatvarali pogone nakon što bi stekli vlasništvo nad ključnim resursima. Agencija nije na vrijeme reagovala kako bi raskinula ugovore.

Ko je odgovoran za greške?

Odgovornost za greške u privatizaciji može se podijeliti između Vlade TK i Agencije za privatizaciju:

  1. Vlada TK: Snosi odgovornost za strateške odluke, loš nadzor i nedostatak mehanizama kontrole.
  2. Agencija za privatizaciju TK: Odgovorna je za tehničke i administrativne propuste, uključujući netransparentnost i neefikasnost u sprovođenju ugovornih obaveza.

Posljedice grešaka

Greške u privatizaciji dovele su do:

  • Zatvaranja velikog broja preduzeća i gubitka radnih mjesta.
  • Uništenja privredne infrastrukture.
  • Zloupotreba i korupcije koje su ostale nekažnjene.
  • Nepovjerenja javnosti u institucije i procese.

Proces privatizacije u Tuzlanskom kantonu bio je kompleksan i opterećen sistemskim propustima na svim nivoima. Iako su i Vlada TK i Agencija za privatizaciju TK imale jasno definisane nadležnosti, nedostatak saradnje, transparentnosti i kontrole doveo je do neuspjeha mnogih privatizacijskih projekata. Za građane, ovo je ostavilo trajne ekonomske i socijalne posljedice, dok je odgovornost za greške često ostala nerazjašnjena.

Slučaj GIPS Tuzla

Privatizacija preduzeća “Gradski i prigradski saobraćaj” (GIPS) Tuzla predstavlja značajan događaj u ekonomskoj transformaciji Tuzlanskog kantona. Osnovan 1957. godine, GIPS je decenijama bio ključni pružalac usluga javnog prevoza u regiji. Godine 2001., kompanija “Junuzović Kopex” preuzela je upravljanje nad GIPS-om, što je označilo početak privatizacije ovog preduzeća.

Nakon privatizacije, došlo je do značajnih promjena unutar kompanije. Jedan od najkontroverznijih poteza bio je otpuštanje 27 radnika sa preko 30 godina radnog staža, uključujući devet invalida rada, 18 demobilisanih boraca i samohranu majku. Ovi radnici su proglašeni tehnološkim viškom, što je izazvalo negodovanje javnosti i sindikata. (Izvor: članak tuzlainfo.ba)

Nakon privatizacije, bilo je perioda kada je GIPS drastično povećavao cijene svojih usluga. Na primjer, u 2022. godini, cijena karte na relaciji Pivnica-Solina povećana je sa 1 KM na 1,5 KM, (poskupljenje 50%) a nedigo zatim na 2,0 KM, što je izbosilo 100-postotno povećanje cijene karte u kretkom periodu, i izazvalo nezadovoljstvo među korisnicima. Ovaj potez je doveo do prelaska nekih putnika na alternativne vidove prevoza, poput taksija što bi moglo biti klasičan primjer lošeg menadžmenta koji se orijentiše na kratkoročnu zaradi, dok se to dugoročno negativno odrazilo na smanjenje ukupnog broja putnika – što je dovelo do dmanjenja prihoda.

To je opet dovelo do potrebe za novim drastičnim potezima odraženim u novim drastičnim povećanjima cijena karti – što je nove putnike “gurnulo” prema alternativnim vrstama prevoza, … i tako dolazimo do današnje gotovo bezizlaznr situacije kada autobusi voze poluprazni. (Izvor: članak tuzlainfo.ba)