
Emir Begić, zastupnik u Skupštini TK i delegat u Domu naroda Parlamenta FBiH, predložio konkretan pristup prema Zakonu o komunalnim djelatnostima TK za unapređenje javnog prevoza i smanjenje finansijskog opterećenja građana.
Javni prevoz putnika na području Tuzlanskog kantona (TK) jedno je od gorućih pitanja koje se, nažalost, rješava uglavnom privremenim mjerama i „gašenjem požara“. Međutim, nedavna objava Emira Begića, zastupnika u Skupštini TK i delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH, daje konkretne prijedloge za sistemsko i trajno rješenje. U nastavku analiziramo njegov model i širu problematiku javnog prevoza, nudeći sveobuhvatne preporuke.
Kritika trenutnog stanja i neodrživog sistema
Mnogo je grešaka učinjeno u organizaciji javnog prevoza na području TK, što je dovelo do trenutnog neodrživog stanja. Begić naglašava da su ključni problemi nedovoljno planiranje, preveliki utjecaj prevoznika na određivanje cijena i reda vožnje, te neusklađenost zakonskih okvira. Javni prevoz trenutno funkcioniše po Zakonu o cestovnom prijevozu FBiH, koji omogućava prevoznicima slobodno formiranje cijena i često pogoduje njihovim interesima, dok potrebe građana ostaju u drugom planu.
Model rješenja: Javni prevoz po Zakonu o komunalnim djelatnostima
Begićev prijedlog temelji se na izmjenama Zakona o komunalnim djelatnostima TK, koje bi omogućile organizaciju javnog prevoza u skladu s ovim zakonom. Osnovne odrednice predloženog modela su:
- Povjeravanje djelatnosti javnim preduzećima
Opštine i gradovi mogli bi povjeriti organizaciju javnog prevoza javnim preduzećima u svom vlasništvu. Ovo bi omogućilo veću kontrolu nad kvalitetom usluge, redom vožnje i cijenama karata. - Subvencioniranje razlike u troškovima
U slučaju da prihodi od prodaje karata ne pokrivaju troškove prevoza, razlika bi se subvencionirala iz budžeta opština, gradova ili kantona. - Transparentna javna nabavka
Javna preduzeća bi putem javnih nabavki birala najpovoljnijeg prevoznika za određene linije, osiguravajući niže cijene po pređenom kilometru. Prevoznici bi vršili uslugu u skladu s utvrđenim redom vožnje i cijenama koje odobravaju lokalna vijeća. - Cijene pod kontrolom vlasti
Cijene karata bile bi u isključivoj nadležnosti opštinskih i gradskih vijeća, čime bi se izbjeglo slobodno formiranje cijena od strane prevoznika.
Prednosti predloženog modela
Implementacija ovakvog sistema donijela bi sljedeće koristi:
- Veća dostupnost javnog prevoza za sve kategorije stanovništva, posebno osjetljive grupe poput učenika, studenata i penzionera.
- Ujednačen kvalitet usluge na cijelom području TK.
- Smanjenje troškova prevoza za građane.
- Povećanje povjerenja putnika u sistem javnog prevoza.
Problemi trenutnog pristupa: Primjer GIPSa
Primjer rada GIPSa, jednog od glavnih prevoznika na području TK, ukazuje na dugoročne greške u poslovanju. Rijetke, ali drastične korekcije cijena karata (od 30% do 50%) izazivaju revolt među građanima, što dovodi do pada broja korisnika. Posljedica toga je da autobusi na mnogim linijama voze poluprazni ili čak prazni, dok se građani okreću jeftinijim alternativama poput taksija ili ličnih automobila.
Subvencioniranje: Neizbježno rješenje?
Subvencioniranje je često nepopularna, ali nužna mjera za održavanje javnog prevoza. Ključno pitanje je: ko bi trebao subvencionirati prevoz – lokalne zajednice ili kanton?
- Gradske linije (unutar opštine ili grada) logično je da subvencionišu opštine i gradovi.
- Regionalne/kantonalne linije (između gradova i opština) trebale bi biti subvencionirane od strane kantona.
Dodatne mjere za unapređenje javnog prevoza
Osim izmjena zakonskog okvira, potrebno je uvesti i sljedeće mjere:
- Usklađivanje redova vožnje
Povezivanje polazaka i dolazaka između gradskih i kantonalnih linija kako bi se olakšalo presjedanje. - Uvođenje integrisanog sistema karata
Jedinstvena karta koja omogućava korištenje gradskog i kantonalnog prevoza, smanjujući troškove za putnike. - Praćenje opterećenja linija
Redovna analiza potražnje za prevozom kako bi se optimizovao broj polazaka i kapacitet vozila. - Podsticanje ekološkog prevoza
Uvođenje ekološki prihvatljivih autobusa (električni ili na plin) smanjilo bi troškove goriva i doprinijelo zaštiti okoliša.
Zaključak
Javni prevoz na području TK zahtijeva korjenite promjene kako bi postao pristupačan, efikasan i održiv. Predloženi model organizacije javnog prevoza po Zakonu o komunalnim djelatnostima, uz subvencioniranje i druge mjere, mogao bi biti rješenje koje zadovoljava interese svih strana – građana, prevoznika i lokalnih vlasti.
Sistemski pristup ovom problemu nije samo neophodan, već i dugoročno isplativ, jer javni prevoz nije luksuz, već osnovna potreba svih građana.
Cijelu FB objavu zastupnika Begića možete pročitati OVDJE.