admin
Slučaj iz Banje Luke ponovo otvorio pitanje koriste li pojedini strani radnici radne dozvole u BiH kako bi lakše pronašli put do mnogo bolje plaćenih poslova u zemljama EU
Sve veći nedostatak domaće radne snage posljednjih godina doveo je do značajnog povećanja broja stranih radnika u Bosni i Hercegovini. Dok većina njih uredno izvršava svoje obaveze i doprinosi privredi, pojedini slučajevi otvaraju pitanje da li svi u BiH dolaze isključivo zbog zaposlenja ili nekima radna dozvola predstavlja tek prvi korak prema zemljama Evropske unije.
Jedan poslodavac iz Banje Luke ispričao je za medije kako je, zbog nedostatka radnika, angažovao nekoliko stranih državljana preko specijalizovane agencije za zapošljavanje.
Prema njegovim riječima, procedura je provedena u skladu sa propisima, radnicima su osigurani smještaj, ugovoreni uslovi rada i redovna primanja, a u početku nije bilo nikakvih problema.
– “Bili su korektni radnici. Neki bolji, neki slabiji, ali generalno nisam imao primjedbi” – naveo je poslodavac.
Međutim, situacija se promijenila nakon prve isplate plate.
Već narednog jutra radnici se nisu pojavili na poslu. Isprva se pretpostavljalo da je riječ o kašnjenju ili nesporazumu, ali je ubrzo utvrđeno da su napustili smještaj. Kuća u kojoj su bili smješteni bila je prazna, a prema navodima poslodavca, ni agencija koja ih je angažovala nije imala informacije o njihovoj lokaciji.
Naknadno je saznao da su dio novca poslali svojim porodicama, dok su ostatak podigli sa računa prije nego što su nestali.
Ovaj slučaj ponovo je otvorio pitanje koje se sve češće postavlja među poslodavcima i stručnjacima za tržište rada: da li pojedini strani radnici BiH vide kao konačnu destinaciju ili kao privremenu stanicu na putu prema zemljama Evropske unije?
Naime, za određeni broj radnika iz Azije i drugih dijelova svijeta dolazak u Bosnu i Hercegovinu može predstavljati znatno jednostavniji i jeftiniji način ulaska u evropski prostor nego direktan odlazak u države zapadne Evrope. Nakon što legalno dođu u BiH, pojedinci navodno koriste vrijeme provedeno na radu kako bi uspostavili kontakte, prikupili informacije ili pronašli mogućnosti za odlazak u zemlje koje nude višestruko veće plate.
Iako za ovakve tvrdnje ne postoje precizni statistički podaci, stručnjaci upozoravaju da među hiljadama stranih radnika uvijek postoji određeni broj onih čiji krajnji cilj nije posao za koji su dobili radnu dozvolu.
Istovremeno, poslodavci upozoravaju da ovakvi slučajevi stvaraju dodatne troškove i otežavaju ionako složen proces pronalaska radne snage.
Kako broj stranih radnika u Bosni i Hercegovini raste iz godine u godinu, raste i potreba za efikasnijim praćenjem njihovog statusa, ali i za pronalaženjem ravnoteže između potreba privrede i kontrole migracionih tokova.
Slučaj iz Banje Luke možda je izolovan incident, ali otvara pitanje koje će u narednim godinama vjerovatno biti sve aktuelnije: dolaze li svi strani radnici u Bosnu i Hercegovinu zbog posla ili je za neke radna dozvola samo karta za mnogo bolje plaćen posao negdje u Evropskoj uniji?
