admin
Sarajevo Film Festival nije samo mjesto prikazivanja filmova – njegov program otvara prostor i za razgovore o društvu, umjetnosti, položaju žena, novim generacijama autora i pitanjima koja nadilaze filmsko platno. Jedna od tema ovogodišnjeg SFF-a bila je i ženska solidarnost, samopouzdanje i pritisci s kojima se žene suočavaju.
Sarajevo Film Festival već odavno nije tek festival na kojem se prikazuju „žive slike“. Uz filmske projekcije, Sarajevo tokom festivalskih dana postaje mjesto susreta autora i publike, razgovora, edukacije, radionica i razmjene ideja o umjetnosti, društvu i vremenu u kojem živimo.
Upravo u tom širem festivalskom kontekstu održan je panel „We’re Worth It“, na kojem su Ida Prester, Hristina Popović, Nina Skočak i Eva Kostić govorile o samopouzdanju, autentičnosti, pritiscima okoline, ambiciji i važnosti podrške među ženama. Panel je organizovan u saradnji sa festivalskim partnerom L’Oréal Paris.
Na glavnom festivalskom trgu, četiri žene iz različitih oblasti – muzike i medija, društvenog aktivizma, glume i filma – govorile su iz ličnog iskustva o tome koliko je teško ostati svoj u svijetu koji često nameće očekivanja o tome kakva žena treba da bude.
– „Za mene je autentičnost ključna za vrijednost svake osobe. Kada vjerujem u ono što jesam i kada sam to ja – to se vidi“, rekla je Nina Skočak.
Poseban filmski kontekst razgovoru dala je mlada glumica Eva Kostić, protagonistkinja filma „17“ rediteljke Kosare Mitić, koji na ovogodišnjem SFF-u otvara teme traume, ćutanja, izolacije, povjerenja i podrške među mladim ženama.
Govoreći o radu na ulozi, Kostić je istakla da joj je upravo taj lik promijenio odnos prema sebi.
– „Ovaj lik me naučio da budem hrabrija, da ne prećutim kad ne treba, da pokažem temperament. Ranije sam se smanjivala, pokušavala da budem fina, a rad na upravo ovoj ulozi mi je otvorio neki novi vid samopouzdanja.“
Jedna od centralnih tema razgovora bio je pritisak s kojim se žene i dalje suočavaju – od očekivanja da budu manje glasne i manje ambiciozne, do potrebe da svoje odluke i stavove dodatno objašnjavaju i opravdavaju.
Posebno je govoreno o javnom prostoru i društvenim mrežama, gdje komentari anonimnih korisnika često postaju mjerilo prema kojem ljudi počinju preispitivati vlastitu vrijednost.
– „Život u javnosti je kao veza sa zlostavljačem. Prije svake objave, pojavljivanja, vi morate zamisliti najgori mogući scenario, komentar i procijeniti da li možete živjeti s tim“, rekla je Ida Prester.
Nina Skočak na to je dodala: – „Ne smijemo kao društvo da se navikavamo na to.“
Hristina Popović govorila je i o pritisku vezanom za izgled i tijelo, navodeći da je u jednom periodu dobijala komentare da je „debela“, a danas da je „anoreksična“. Njena poruka bila je jednostavna – niko nema pravo da komentariše tuđe tijelo.
A onda je uslijedila možda i najjača poruka cijelog razgovora:
– „Osnažena žena nije ona koja se ničeg ne plaši, već žena koja ne traži dozvolu da uradi stvari kojih se plaši.“
Popović je govorila i o pritisku da se uklopimo u očekivanja drugih.
– „Kod nas je uobičajeno da nas društvo često tjera da se uklopimo, a to podrazumijeva da amputiraš dijelove sebe kako bi fitovalo nečiju realnost. A to ne moramo da radimo kako bismo bile prihvaćene.“
Razgovor se otvorio i prema pitanju ženske solidarnosti – spremnosti da uspjeh druge žene ne doživljavamo kao konkurenciju, već kao razlog za podršku i slavlje.
– „Trebalo bi da osnažujemo jedna drugu, a ne da otežavamo već tešku poziciju u društvu. Da li to treba da bude dio edukacije koja se stavlja u formalno obrazovanje? Smatram da da“, poručila je Hristina Popović.
Nina Skočak govorila je o značaju žena koje su joj bile podrška na putu koji je izabrala:
– „Mene su žene najviše inspirisale i najviše sam učila od žena.“
Upravo takvi razgovori pokazuju zašto Sarajevo Film Festival prevazilazi okvire filmske smotre. Film jeste njegovo središte, ali festival istovremeno postaje prostor za razgovor o ljudima, njihovim iskustvima, društvenim pritiscima, umjetnosti i svijetu koji pokušavamo razumjeti.
U tom smislu, panel „We’re Worth It“ nije ponudio jedan odgovor na pitanje koliko vrijedimo. Ponudio je nekoliko različitih iskustava žena koje su govorile o tome kako su učile da svoju vrijednost ne mjere isključivo prema kriterijima drugih.
A možda je upravo u tome i najjednostavnija poruka cijelog razgovora:
Vrijedim. I to je to.
Tekst je pripremljen na osnovu saopštenja za medije – LuPortal.
