Dodikova „predsjednička“ uloga, Viškovićeva vlada i imaginarni ministri stvaraju atmosferu neizvjesnosti i straha

Napadnut državni parlamentarac Borislav Borenović …

U Republici Srpskoj, entitetu u kojem Milorad Dodik nastupa kao „predsjednik“, Radovan Višković figurira kao premijer, a vladu čine i takozvani „ministri“ čiji legitimitet osporava svako slovo u svakom Zakonu u BiH, pitanje bezbjednosti postaje sve urgentnije. Ako se može desiti da čak i državni parlamentarac postane meta prijetnji, zastrašivanja ili političkog progona, šta onda mogu očekivati niži službenici, aktivisti, pa na kraju i obični građani – naročito Bošnjaci, koji u ovom entitetu često žive u atmosferi marginalizacije i straha?

Država pred testom: hoće li zaštititi svoje predstavnike?

Jedno od ključnih pitanja jeste: da li će država reagovati kako bi zaštitila vlastitog parlamentarca? Ako institucije Bosne i Hercegovine pokažu nemoć, šalje se poruka da niko nije siguran – ni oni na najvišim državnim funkcijama, a kamoli građani. To bi moglo dodatno ohrabriti strukture koje već sada grubo krše zakone i ustavni poredak, a obeshrabriti sve one koji vjeruju u jedinstvenu i sigurnu BiH.

Očekivana reakcija države trebala bi uključivati:

  • jasne sigurnosne mjere za zaštitu izabranih zvaničnika,
  • aktiviranje pravosudnih institucija na državnom nivou, bez čekanja entitetskih struktura,
  • diplomatsku ofanzivu prema međunarodnim partnerima kako bi se jasno ukazalo na kršenje demokratskih standarda u RS-u.

Uloga međunarodnog faktora: OHR, EU i SAD na ispitu

Pored domaćih institucija, međunarodni faktor u BiH, oličen u Uredu visokog predstavnika (OHR), Evropskoj uniji, ali i Sjedinjenim Američkim Državama, ima ključnu ulogu.

OHR, kao čuvar Dejtonskog sporazuma, ne može ostati nijem u situaciji u kojoj se ugrožava sigurnost državnih zvaničnika i ruši ustavni poredak. Njegova reakcija trebala bi uključivati jasno upozorenje vlastima RS-a da je ovakvo djelovanje neprihvatljivo, uz spremnost da upotrijebi i bonska ovlaštenja ukoliko se stanje dodatno pogorša.

Evropska unija, koja BiH drži na putu ka članstvu, mora insistirati na vladavini prava i zaštiti demokratskih institucija, jer bez sigurnosti izabranih zvaničnika nema ni ozbiljne evropske perspektive. Sjedinjene Države, kao glavni garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, već su uvele sankcije Dodiku i njegovom krugu, ali bi morale poslati i jasniju poruku zaštite građana BiH, kako bi spriječile dalje slabljenje državnih institucija.

Istorijski presjek: kada je OHR koristio bonska ovlaštenja

Da bi se razumio značaj međunarodne reakcije, vrijedi podsjetiti na nekoliko primjera iz prošlosti:

  1. godine, visoki predstavnik Carlos Westendorp smijenio je više ministara i funkcionera u RS zbog opstrukcija Dejtonskog sporazuma, što je bio jasan signal da međunarodna zajednica neće tolerisati paralelne strukture vlasti.
  2. godine, visoki predstavnik Paddy Ashdown nametnuo je zakone o odbrani, porezima i obavještajnim strukturama, centralizujući ključne funkcije kako bi se spriječilo dalje slabljenje države.
  3. godine, Valentin Inzko smijenio je nekoliko zvaničnika u RS, iako je u tom periodu međunarodna zajednica sve rjeđe posezala za bonskim ovlaštenjima, naglašavajući „lokalno vlasništvo“ nad procesima.

Ovi primjeri pokazuju da međunarodni faktor ima alate, ali je pitanje političke volje i trenutnih globalnih okolnosti da li će ih ponovo koristiti.

Šta bi još moglo uslijediti u Republici Srpskoj?

Ako se ovakav trend nastavi, realno je očekivati:

  • pojačani pritisak na opoziciju i kritičke glasove, gdje bi svaki vid neslaganja mogao biti targetiran kao „neprijateljski čin“;
  • nastavak erozije prava povratnika i manjinskih zajednica, posebno Bošnjaka i Hrvata, koji se već sada osjećaju nezaštićeno;
  • sve otvorenije ignorisanje odluka Ustavnog suda BiH i državnih institucija, čime RS faktički nastavlja graditi paralelni sistem;
  • produbljivanje međunarodne izolacije BiH, jer Dodik i njegovi saradnici šalju signale da su spremni ići protiv državnih i evropskih institucija zarad očuvanja vlastite moći.

Pitanje sigurnosti u RS postaje pitanje opstanka države

Ova situacija u Republici Srpskoj nije samo problem „unutrašnje politike“ jednog entiteta. Ona je ozbiljan test za državu BiH – njene sigurnosne, pravosudne i političke institucije. Ako se ne pokaže odlučnost u zaštiti čak i najviših zvaničnika, poruka koja se šalje građanima je poražavajuća: da su prepušteni sami sebi.

Upravo zbog toga, svaki napad ili prijetnja državnom parlamentarcu mora biti tretirana kao napad na institucije države BiH. Samo tako se može očuvati minimum povjerenja građana i spriječiti da se osjećaj nesigurnosti pretvori u trajno stanje.