Rezerve su ogromne, ali proizvodnja ograničena – ključ leži u Hormuškom moreuzu i kapacitetima Saudijske Arabije

Raz između Izraela, Sjedinjenih Američkih Država i Irana ponovo he otvorio pitanje stabilnosti svjetskog tržišta nafte. Dok investitori strahuju od poremećaja isporuka s Bliskog istoka, sve češće se postavlja pitanje: može li venecuelanska nafta amortizirati eventualni šok i spriječiti drastičan rast cijena goriva?

Ogromne rezerve, ali slabija proizvodnja

Prema podacima međunarodnih energetskih agencija, Venezuela raspolaže sa više od 300 milijardi barela dokazanih rezervi nafte, što je svrstava među zemlje s najvećim rezervama na svijetu.

Međutim, problem nije u rezervama nego u realnoj proizvodnji. Prije desetak godina Venezuela je proizvodila oko 2,5 miliona barela dnevno.

Danas se proizvodnja kreće oko 800.000 do 900.000 barela dnevno, uz povremena povećanja nakon djelimičnog ublažavanja sankcija.

Čak i u optimističnom scenariju, stručnjaci procjenjuju da bi u kratkom roku mogla povećati proizvodnju za nekoliko stotina hiljada barela dnevno, ali ne i za milion ili više.

Koliko bi nestalo iranske nafte?

Iran trenutno izvozi između 1,5 i 2 miliona barela dnevno, uprkos sankcijama. U slučaju ozbiljne eskalacije rata i potpunog prekida izvoza, tržište bi moglo ostati bez značajne količine sirove nafte.

Za poređenje, globalna potrošnja nafte iznosi oko 100 miliona barela dnevno. Gubitak od 1–2 miliona barela predstavlja 1–2 posto svjetske ponude, što je u energetskom sektoru dovoljno da izazove nagli rast cijena, posebno u situaciji geopolitičke panike.

Hormuški moreuz – ključna tačka rizika

Najveći rizik nije samo u iranskoj proizvodnji, već u sigurnosti Hormuškog moreuza. Kroz ovaj prolaz svakodnevno prođe između 18 i 20 miliona barela nafte i naftnih derivata, što predstavlja gotovo petinu svjetske potrošnje.

Svaka ozbiljna prijetnja plovidbi kroz taj prolaz automatski podiže cijene na berzama, bez obzira na alternativne izvore snabdijevanja.

Uloga Saudijske Arabije i OPEC-a

Saudijska Arabija ima procijenjeni rezervni kapacitet od oko 1,5 do 2 miliona barela dnevno, što je znatno više nego što Venezuela može brzo ponuditi tržištu. Upravo zbog toga Rijad ima ključnu ulogu u stabilizaciji cijena u kriznim situacijama.

Organizacija OPEC i saveznici (OPEC+) također mogu prilagođavati proizvodne kvote kako bi spriječili ekstremne oscilacije.

Šta to znači za cijene goriva?

Ako bi došlo do ograničenog poremećaja iranskog izvoza, kombinacija povećane proizvodnje iz Venezuele, Saudijske Arabije i eventualnog korištenja strateških rezervi velikih potrošača mogla bi ublažiti udar.

Međutim, u scenariju šireg regionalnog sukoba ili blokade Hormuškog moreuza, venecuelanska nafta sama po sebi ne bi bila dovoljna da spriječi značajan rast cijena na svjetskom tržištu, što bi se vrlo brzo odrazilo i na cijene goriva u Evropi i regionu.

Drugim riječima, Venezuela može biti dio rješenja – ali ne i faktor koji bi samostalno garantovao stabilnost cijena u slučaju ozbiljne eskalacije sukoba.

Analiza: LuPortal