Nije vjera, već interes: Kako Saudijska Arabija koristi religijske razlike za vlastitu dominaciju
Saudijska Arabija kao regionalna sila
Saudijska Arabija je najveća i najbogatija arapska država na Bliskom istoku, s ogromnim rezervama nafte i financijskom moći. To joj daje značajnu ulogu u globalnoj ekonomiji i politici — ali i ambiciju da dominira regijom u političkom, religijskom, strateškom i sigurnosnom smislu. To ne govori samo religija, nego i realna geopolitička pozicija i dugoročni planovi vlasti u Rijadu.
Nestabilnosti nisu samo “vjerske”
Iako se sukob između Rijada i Teherana često objašnjava kroz sunitsko‑šiitski raskol, taj okvir je previše pojednostavljen. Kroz povijest Bliskog istoka postoje mnoge zemlje s različitim vjerskim zajednicama koje žive relativno mirno. Sektaški jaz je iskorišten kao sredstvo mobilizacije, ali pravi uzroci sukoba leže u:
- Kontroli nad teritorijama i utjecajem (npr. Irak, Sirija, Jemen),
- Političkoj hegemoniji — Saudija teži biti glavni akter u arapskom svijetu,
- Natjecanju za resurse i vojnu dominaciju,
- Odnosima s globalnim silama poput SAD‑a i Izraela.
U mnogim slučajevima, religijski argumenti se koriste u propagandi i legitimizaciji vanjske politike, ali nisu samostalan uzrok sukoba.
Saudijska strategija protiv Irana
Saudijska Arabija već desetljećima percipira Iran kao najvećeg regionalnog suparnika. To rivalstvo se manifestira u:
- Proxy ratovima i podršci različitim strankama u sukobima u Jemenu (gdje Saudija vodi rat protiv šiitskih Huta koji imaju podršku Irana),
- Diplomatskim tenzijama u Zaljevu,
- Natjecanju za utjecaj u Iraku, Libanonu i Siriji.
U tim sukobima Saudijska Arabija želi ograničiti utjecaj Irana i postati prevladavajuća sila među arapskim državama — ne toliko iz tek vjerskih razloga, koliko iz geopolitičke i strateške perspektive.
Saudija, SAD i Izrael — saveznici ili instrumenti?
Od 1970‑ih nadalje, Saudijska Arabija je bila jedan od glavnih saveznika Sjedinjene Američke Države u regiji, prvenstveno zbog:
- Energentskih interesa — stabilnost proizvodnje nafte, pouzdani partneri i veliki izvoz, te geopolitička pozicija prema Rusiji i Kini.
- Protivljenja širenju iranskog utjecaja — Washington je često koristio Riyad kao regionalnog partnera protiv Irana i njegovih militanata.
S druge strane, Saudijska Arabija je znalački iskorištavala ovaj odnos:
- Rijad koristi blisku vezu sa SAD‑om da bi dobio vojnu, političku i ekonomsku podršku,
- Saudijska vanjska politika zna biti pragmatična i služi se savezima da bi stekla prednosti, čak i ako to znači kooperaciju sa protivnicima Irana u okviru američke ili izraelske strategije.
Što se tiče Izrael, formalno odnosi s Rijadom dugo nisu postojali, ali su se u zadnje vrijeme razvijali neformalni kontakti, obavještajna razmjena i koordinacija protiv iranskog utjecaja, uglavnom uz posredovanje SAD‑a. To pokazuje da Saudija koristi i Izrael kao strateškog partnera u suprotstavljanju Iranu, iako to ne predstavlja punu diplomatsku normalizaciju.
Saudijska uloga u regionalnoj nestabilnosti
Mnogi analitičari navode da je Saudijska Arabija zapravo ključni faktor novih napetosti i prekomjernih sukoba u regiji upravo zato što:
- njene politike često escaliraju sukobe (npr. u Jemenu),
- njena težnja hegemoniji utiče na druge države da se polariziraju,
- Saudijsko intervenisanje često vodi do produbljivanja kriza jer umjesto rješenja favorizira sukob i rivalitet.
Također, dok Saudija optužuje Iran, mnoge arapske monarhije u regiji sada sve češće kritiziraju i Izrael kao destabilizirajuću silu, što pokazuje da se regionalne alijanse brzo mijenjaju i nisu jednostavno “Suniti protiv Šiita”.
Zaključak
Saudijska Arabija nije glavni uzrok svih problema na Bliskom istoku, ali se može argumentirati da je — kroz svoju vrijednosnu politiku hegemonije, rivalstva s Iranom i strateških saveza sa SAD i Izraelom — suštinski jedan od najutjecajnijih aktera koji pogoni nestabilnost:
- njene rivalstke strategije potiču i produbljuju konflikte,
- koristi vjerske razlike kao politički alat, ali iza toga stoje geopolitički interesi i moć,
- Saudija uči od zapadnih sila kako koristiti saveze da bi ostvarila sopstvene ciljeve, što ponekad znači i ugroziti regionalnu stabilnost radi strateškog profita.
Analiza: LuPortal
