Dok je nekad bio SDA, Durakovićevi redovi su ga vjerovatno žuljali – danas u citatima rahmetli socijaldemokrate traži spas od političkog balinluka

U neobičnom obratu političke sudbine, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković ovih dana je na društvenim mrežama pronašao duhovno i ideološko utočište u – ni manje ni više – nego rahmetli Nijazu Durakoviću, legendarnom ljevičaru, profesoru, osnivaču i prvom predsjedniku SDP-a. I to baš onom SDP-u na kojeg je Konaković godinama gledao ispod oka, dok je od 2004. do 2018. marljivo gradio karijeru u SDA, stranci čiji su “prvi safovi”, po Durakoviću, često bili prebukirani upravo onima koje je tadašnja vlast promovisala.

Konaković sada, sa ozbiljnošću propovjednika, citira Durakovićeve riječi o balijama – ne onima iz narodnih viceva, već o onima što “u ime Allaha – pa sve u džep”, “u ime Nacije – pa sve na svoj konto”, i “u ime Vjere – pa sve u bezvjerje”. Taj novokomponovani balija, kako je pisao Duraković, nije više radni seljak sa izgrađenim moralnim normama, nego galamatijas “ratnog i poratnog profiterstva”, beskrupuloznosti, idolopoklonstva i rođačko-plemenskih veza.

Kao da je riječ o samokritici jednog šireg političkog miljea iz kojeg je Konaković sam iznikao, a ne o stavu ljevičarskog profesora iz 90-ih koji je, u svoje vrijeme, jedva nalazio prostor u dominantnoj nacionalnoj matrici. Danas se, međutim, te riječi čitaju kao da su napisane juče – ili kao da su sačuvane za Konakovićevo političko prosvjetljenje.

U doba kada se sve češće brkaju džamijski autoriteti i partijske strukture, hadž i tenderi, “balinluk”, kako ga Duraković definira, postaje ne samo mentalitet, nego ozbiljna politička valuta. A Konaković – sada navodno prosvijetljeni reformator – preuzima ulogu starozavjetnog proroka, pozivajući se na misli čovjeka s kojim politički nikad ne bi dijelio stranku, ali čije su opaske o nacionalnom profiterstvu sad vrlo korisne za političke statusne objave.

Možda ćemo uskoro vidjeti i plakate s porukom: “Glasaj za budućnost bez balinluka – kako je rekao Nijaz.”
Jer, ako Durakovićeve riječi danas služe i bivšim SDA-ovcima kao politička municija, onda stvarno živimo vrijeme kad se – kako je to Duraković rekao – “balija pretvara u pošast koja prijeti da uguši sve ono što je Bosnu nekada izdvajalo”.