Slučaj Slaven Kovačević otvorio lavinu optužbi i poziva na “pretres državljanstava” stotina hiljada građana BiH, dok brojni politički i obavještajni akteri sa hrvatskim pasošem ostaju izvan fokusa.

Presuda Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Slaven Kovačević izazvala je buru u Bosni i Hercegovini, ali i u Hrvatskoj. Javnost je dodatno podgrijana otkrićem da Kovačević, politički savjetnik člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, ima i hrvatski pasoš.

Hrvatska europarlamentarka Željana Zovko odmah je iskoristila priliku da ponovo zatraži preispitivanje državljanstava koje je Hrvatska dodijelila tokom posljednje tri decenije. Ovaj put to više ne djeluje kao puko političko mahanje – već kao ozbiljna najava “inventure” među stotinama hiljada građana BiH koji posjeduju hrvatske dokumente.

Mediji u Hrvatskoj brzo su se okomili i na druge poznate ličnosti iz BiH. Ističe se da i Zlatko Miletić, koji se sve češće spominje kao potencijalni kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ima hrvatsko državljanstvo. Nagađa se da bi Zagreb želio njega, a ne Komšića, kao podobnijeg predstavnika “hrvatskog naroda” u državnom vrhu BiH.

Već godinama hrvatski mediji i političari pokušavaju delegitimirati Željka Komšića, proglašavajući ga nepoželjnim na “hrvatskim prostorima”. Moguće je, kako pišu, da se Komšić nađe i na listi za brisanje iz evidencije državljana RH, iako nije potvrđeno da hrvatski pasoš uopće posjeduje.

Na meti se sada nalaze i brojne javne ličnosti iz Sarajeva – od Emira Hadžihafizbegovića koji otvoreno govori o sebi kao “pristojnom građaninu Hrvatske”, do Mirsada Purivatre, bivšeg direktora Sarajevo Film Festivala, koji je sa suprugom Izetom Građević, sestrom Sebije Izetbegović, u Hrvatskoj osnovao firmu i kupio ljetnikovac. Mediji špekulišu i da su supružnici Bakir i Sebija Izetbegović hrvatski državljani, iako za to nema dokaza.

Popis onih koji nesmetano koriste “šaharu” – kako se kolokvijalno naziva hrvatski pasoš – uključuje i pjevače Dinu Merlina i Edu Maajku, kao i košarkaša Jusufa Nurkića. Među političarima, jedan od najočiglednijih primjera je ambasador Sven Alkalaj, bivši šef bh. diplomatije.

Prema dostupnim podacima, hrvatsko državljanstvo ima čak 1,1 milion građana BiH, uključujući i oko 60.000 Srba izbjeglih iz Hrvatske. Ogroman broj Bošnjaka također je stekao državljanstvo tokom 1990-ih godina, kada su stotine hiljada njih bile smještene u Hrvatskoj kao izbjeglice. Tada je pasoše dijelio HDZ Franje Tuđmana, bez kontrole i preciznih kriterija, često temeljem puke izjave o pripadnosti “hrvatskom narodu”.

Dok se hrvatski mediji i političari fokusiraju na Bošnjake s dvojnim državljanstvom, manje se govori o onima koji aktivno rade za interese Hrvatske – uključujući i pojedince u bh. institucijama i politici. Posljednji skandal u Crnoj Gori, gdje se otkrilo da šef obavještajne službe posjeduje hrvatski pasoš, dodatno potvrđuje da su državljanstva ponekad korištena kao alat uticaja i pritiska.

Mnogi tajkuni, političari i javne ličnosti u BiH posjeduju hrvatske putne isprave, ali njihova imena se ne spominju – sve dok, kako piše Dnevni list, “uredno odrađuju svoj posao – za Hrvatsku”.

Izvor: TBT