Krivična prijava zbog pjesme s crkvenog razglasa otvorila pitanja o granicama slobode vjerskog izraza i mogućem izazivanju razdora u multietničkoj zajednici.

Sinoć je ispred Sabornog hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli, u sklopu obilježavanja badnje večeri, zapaljen badnjak, što je tradicionalni dio pravoslavnih božićnih običaja. Ceremoniju je pratila muzika s razglasa crkve, među kojom se čula i pjesma “Oj junaštva svijetla zoro” u izvedbi Danice Crnogorčević.

Ova pjesma, koja koristi muzički motiv crnogorske himne, ali sa izmijenjenim tekstom, sadrži stihove poput: “Majko naša Crna Goro! Jedina si za slobodu, Ti ostala srpskom rodu”, dok se crnogorski vladar Njegoš naziva “najmudrijom srpskom glavom”. Tekst koji veliča pripadnost Crne Gore srpskom identitetu izazvao je reakcije u javnosti, pogotovo imajući u vidu osjetljivost multietničkog i multikonfesionalnog sastava Tuzle.

Tim povodom, predsjednik i zamjenik predsjednika Komisije za ljudska prava i slobode Gradskog vijeća Tuzla, Mirnes Ajanović i Danijel Senkić, podnijeli su krivičnu prijavu protiv organizatora događaja. Prijava je upućena Tužilaštvu BiH i Federalnom tužilaštvu zbog sumnje na počinjenje krivičnog djela izazivanja nacionalne, vjerske i rasne mržnje i razdora, u skladu s članom 145a Krivičnog zakona BiH i članom 163. Krivičnog zakona FBiH.

Da li je muzika s razglasa zaista bila povod za krivične prijave?

Centralno pitanje koje se postavlja jeste da li je puštanje ove pjesme s razglasa tokom vjerskog događaja zaista bilo usmjereno ka izazivanju razdora ili je riječ o pogrešnom tumačenju kulturno-vjerskog konteksta. Tradicionalne božićne svečanosti pravoslavne zajednice često uključuju duhovne i nacionalne pjesme, koje mogu imati snažnu simboliku, ali su dio kulturnog izraza jedne zajednice. Međutim, u slučaju pjesme poput “Oj junaštva svijetla zoro”, čiji tekst ima političke konotacije, postavlja se pitanje da li je prikladna za javni prostor u multietničkoj sredini kakva je Tuzla.

Prijava je pokrenula širu debatu o granicama slobode vjerskog izraza u javnom prostoru i mogućnosti da određeni sadržaji budu protumačeni kao provokacija. Dok jedni smatraju da je ovakav izbor pjesme u suprotnosti s multikulturalnim karakterom Tuzle, drugi ističu da su vjerske zajednice slobodne da izraze svoje tradicije i vrijednosti, pa čak i kroz pjesme s izraženim nacionalnim simbolizmom.

Sloboda izražavanja ili provokacija?

Ovaj događaj postavlja važno pitanje o balansu između slobode izražavanja i odgovornosti za očuvanje međunacionalnog i međuvjerskog sklada. Da li je puštanje pjesme koja veliča određeni nacionalni identitet unutar vjerskog konteksta nužno čin koji potiče mržnju, ili je riječ o subjektivnom osjećaju uvrede pojedinaca? Odgovor na ovo pitanje zahtijeva detaljniju analizu namjere organizatora i potencijalnog uticaja na zajednicu.

Tužilaštva kojima je prijava podnesena sada imaju zadatak da utvrde sve okolnosti događaja i donesu odluku da li postoji osnov za pokretanje postupka. U međuvremenu, ovaj slučaj ostaje podsjetnik na osjetljivost javnih manifestacija koje uključuju nacionalne i vjerske simbole u Bosni i Hercegovini.