Izgleda da palestinske vođe nisu naučili ništa o Izraelu i cionistima od 1948. do danas.

Predsjednik Palestinske uprave Mahmud Abas jučer je izjavio da Hamas neće moći upravljati Pojasom Gaze nakon rata, pozvavši tu grupu da položi oružje i prihvati politički okvir Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). Abas je, tokom sastanka s bivšim britanskim premijerom Tonijem Blerom u Amanu, rekao da “Hamas mora predati oružje Palestinskoj upravi i uključiti se u politički rad unutar jedinstvenog pravnog sistema – jedna vlast, jedan zakon i jedno legitimno oružje”.

Ovakva retorika, u trenutku kada Izrael svakodnevno širi naselja, ubija civile, razara infrastrukturu i ignoriše međunarodno pravo, djeluje kao ozbiljan istorijski previd. Od 1948. do danas, Izrael je, bez ikakvih posljedica, sproveo de facto aneksiju velikog dijela palestinske teritorije, dok međunarodni mirovni procesi uglavnom služe kao paravan za daljnje otimanje zemlje i etničko čišćenje.

U jeku diplomatskih inicijativa za postizanje primirja, Abas je naglasio potrebu za trenutnim prekidom vatre, oslobađanjem talaca i zatvorenika te omogućavanjem humanitarne pomoći. No, u isto vrijeme, poziva na razoružanje palestinskog otpora – dok je upravo oružani otpor ono što, u očima mnogih Palestinaca, predstavlja posljednji mehanizam za očuvanje dostojanstva i prava naroda koji već decenijama živi pod okupacijom.

Abas je govorio i o potrebi za potpunim izraelskim povlačenjem iz Gaze te o “osnaživanju palestinske države” uz arapsku i međunarodnu podršku. Ipak, te riječi zvuče kao politička fantazija u trenutku kada Izrael nastavlja sa unilateralnim mjerama – od širenja naselja, preko pokušaja aneksije, do upada u islamska i kršćanska sveta mjesta.

Na kraju sastanka, strane su se usaglasile da nastave koordinaciju i angažman sa relevantnim akterima. No, ako ti akteri nastave ignorisati izraelsku agresiju i favorizovati „mirovne procese“ koji legitimiziraju okupaciju, čini se da se mir i stabilnost još dugo neće približiti palestinskoj stvarnosti.

Jer, kako mnogi s pravom primjećuju – nijedna okupacija nije okončana molbama i političkim deklaracijama, već otporom i jedinstvom.