Od savezništva protiv VRS-a do razoružavanja i preuzimanja kontrole (1992–1993)

Sukob između Hrvatsko vijeće obrane i Armija Republike Bosne i Hercegovine u Ljubuškom nije počeo klasičnim frontovskim borbama, nego postepenim političko-vojnim raskidom dotadašnjeg savezništva i preuzimanjem kontrole nad teritorijom od strane HVO-a tokom 1993. godine.

U ranoj fazi rata 1992. godine, dio bošnjačkog stanovništva i pripadnika Teritorijalne odbrane u Ljubuškom i okolini sarađivao je s HVO-om u borbi protiv Vojske Republike Srpske. Međutim, kako je 1993. eskalirao hrvatsko-bošnjački sukob u Hercegovini i srednjoj Bosni, dolazi do naglog zaokreta i sigurnosnog sloma dotadašnje saradnje.

Eskalacija sukoba i preuzimanje kontrole (1993)

Prema sudski utvrđenim činjenicama i više izvora, u maju 1993. počinje sistematska promjena sigurnosne situacije u Ljubuškom:

  • ograničava se kretanje bošnjačkog stanovništva,
  • provodi se popisivanje i identifikacija muškaraca,
  • oduzima se oružje pripadnicima Armije BiH i bivše TO,
  • uspostavlja se potpuna kontrola HVO-a nad općinom.

Od maja 1993. dolazi i do:

  • razoružavanja bošnjačkih pripadnika,
  • hapšenja i privremenih pritvaranja,
  • organizovanja zatočeničkih objekata u Ljubuškom i okolini.

Ovi procesi su bili dio šireg hrvatsko-bošnjačkog sukoba koji se istovremeno razbuktavao u Mostaru, Prozoru i srednjoj Bosni.

Razoružavanje i masovna hapšenja

U Ljubuškom se tokom ljeta 1993. situacija dodatno zaoštrava. Prema sudskim i istraživačkim zapisima:

  • muškarci bošnjačke nacionalnosti bili su pozivani na predaju oružja,
  • dio njih je zadržavan i odvođen u zatočeničke objekte,
  • više stotina osoba je kasnije transportovano prema Heliodromu u Mostaru.

Istovremeno, dio stanovništva je bio prisiljen da napusti općinu uz tzv. „garantna pisma“ i rokove za iseljenje porodica.

Političko-vojna struktura HVO-a u Ljubuškom

Operacije na području Ljubuškog provodile su:

  • lokalne strukture HVO Ljubuški,
  • vojna policija HVO-a,
  • sigurnosne i specijalne jedinice iz zapadne Hercegovine,
  • komandni lanac Operativne zone Jugoistočna Hercegovina.

U tom periodu općinski HVO imao je ključnu ulogu u uspostavljanju sigurnosne kontrole i organizaciji razoružavanja.

Širi kontekst hrvatsko-bošnjačkog sukoba

Sukob u Ljubuškom bio je dio šireg rata između HVO-a i Armije BiH koji je zahvatio Hercegovinu i srednju Bosnu tokom 1993–1994. godine, uključujući teške borbe u Mostaru i Lašvanskoj dolini.

Prema historijskim analizama, taj period obilježava:

  • raspad ranijeg savezništva protiv srpskih snaga,
  • formiranje paralelnih vojno-političkih struktura,
  • intenzivne borbe za kontrolu teritorija i sigurnosnih zona.

Zaključak

Početak sukoba HVO-a i Armije BiH u Ljubuškom nije bio trenutni oružani okršaj, već postepeni proces:

  • političkog razdvajanja,
  • sigurnosnog preuzimanja općine,
  • razoružavanja i hapšenja bošnjačkog stanovništva,
  • te uklapanja Ljubuškog u širi kontekst hrvatsko-bošnjačkog rata 1993. godine.

Ovi događaji ostaju jedan od najkontroverznijih segmenata ratne historije zapadne Hercegovine, sa različitim interpretacijama u javnosti i značajnim sudskim materijalima koji dokumentuju posljedice tog perioda.

Sudski utvrđene činjenice

1993

Nakon popisivanja a zatim i razoružavanja Bošnjaka iz općine Ljubuški u maju 1993., te nakon što je ograničio slobodu kretanja na području općine muškarcima u dobi od 18 do 60 godina, HVO (Hrvatsko vijeće obrane) je odlučio da 14. i 15. augusta 1993. izvrši hapšenje svih muškaraca u općini.

(para. 1780-1785, 1876. Prlić i ostali, tom II, str. 480-482, 507)

HVO je nakon hapšenja organizirao oslobađanje zatočenih na raznim mjestima, pod uslovom da donesu garanciju da će u roku od 24 sata napustiti teritoriju općine, s cijelom svojom porodicom.

(para. 1876. Prlić i ostali, tom II, str. 507)

Od 14. augusta 1993. muškarci Bošnjaci na području općine su obaviješteni da se moraju javiti u Zatvor u Ljubuškom, a istog dana je gotovo 300 zatočenika iz ovog objekta premješteno na “Heliodrom”.

(para. 1783. Prlić i ostali, tom II, str. 481–482)

Pored toga, 15. augusta 1993. muškarci Bošnjaci iz sela Gradska, udaljenog pet kilometara od Ljubuškog, uhapšeni su i zatočenina Heliodromu.

(para. 1785. Prlić i ostali, tom II, str. 482)

Zatvor u Ljubuškom nalazio se u zgradi policijske stanice koja je imala dva dijela: glavnu zgradu, u kojoj su se obavljala ispitivanja zatočenika, i dio u kojem su se nalazile ćelije.

(para. 1788. Prlić i ostali, tom II, str. 483)

U Zatvor u Ljubuškom počeli su biti dovođeni prvi bošnjački zatvorenici početkom 1993., najprije u manjem, a zatim u sve većem broju.

(para. 1800. Prlić i ostali, tom II, str. 486)

U danima nakon 9. maja 1993. u Zatvoru u Ljubuškom zatočeni su Bošnjaci, uglavnom pripadnici ABiH, koji su stigli iz Mostara, a među njima su bili uhapšeni u zgradi “Vranica”.

(para. 1809. Prlić i ostali, tom II, str. 488)

Krajem maja 1993. u Zatvor u Ljubuškom su ponovo stigli mnogi zatočenici, tako da je njihov broj premašio prihvatni kapacitet objekta, koji je mogao primiti oko stotinu zatočenika.

(para. 1810. Prlić i ostali, tom II, str. 489)

Zatočenici su iz raznih zatočeničkih centara i mjesta zatočenja prebacivani u Zatvor u Ljubuškom.

(para. 417. Naletilić i Martinović, str. 162) (para. 1805. Prlić i drugi, tom II, str. 487)

U novembru 1993. broj zatočenika u Zatvoru u Ljubuškom varirao je od najmanje 29 do 147 zatočenika.

(para. 1817. Prlić i ostali, tom II, str. 490)

Zatvorenici u ovom objektu su teško premlaćivani i zlostavljani, između ostalog elektrošokerima.

(para. 418-427. Naletilić i Martinović, str. 162–165) (para. 1846. Prlić i ostali, tom II, str. 499-500)

Zatočenici su iz Zatvora odvođeni kako bi bili korišteni kao radna snaga pri izvođenju građevinskih radova i čišćenja.

(para. 658. Naletilić i Martinović, str. 248(para. 1841. Prlić i ostali, tom II, str. 497)

Osim toga, vođeni su na radove na prvoj liniji fronta, između ostalog na frontu u Gornjem Vakufu, a dešavalo se da tom prilikom neki od njih budu ranjeni.

(para. 1842-1844. Prlić i ostali, tom II, str. 498-499)

Premlaćivanja zatvorenika su se dešavala dok su izvodili radove.

(para. 1849. Prlić i ostali, tom II, str. 501)

Zatvor je bio pretrpan, ponekad je broj zatočenika bio tri puta veći od utvrđenog prihvatnog kapaciteta zatvora.

(para. 1877. Prlić i ostali, tom II, str. 507–508)

Od maja 1993. do marta 1994. zatočenici iz Zatvora redovno su premještani na “Heliodrom” i u Zatvor u Dretelju.

(para. 1877. Prlić i ostali, tom II, str. 507–508)

Logor “Vitina-Otok” u Ljubuškom je počeo funkcionirati oko 6. jula 1993.

(para. 1855. Prlić i ostali, tom II, str. 502)

6. jula 1993. oko 430 Bošnjaka u dobi od 20 do 60 godina, među kojima su bili i civili i vojnici iz srednje Bosne, dovedeno je u logor “Vitina-Otok”, a 10. augusta 1993. godine 100 zatočenika iz ovog objekta premješteno je u školu u Sutini, u općini Posušje.

(para. 1859-1860. Prlić i ostali, tom II, str. 503)

Zatočenici u logoru “Vitina-Otok” morali su graditi bunkere, kopati rovove i raditi na poljima ili u fabrikama u okolini Ljubuškog.

(para. 1865. Prlić i ostali, tom II, str. 504)

Tokom prve polovine augusta 1993. neki zatočenici su premješteni u općine Posušje i Mostar, a krajem istog mjeseca neki zatočenici iz logora “Vitina-Otok” su oslobođeni, uz uslov da napuste teritoriju i preko Hrvatske odu u treće zemlje, dok su ostali zatočenici premješteni na “Heliodrom”.

(para. 1878. Prlić i ostali, tom II, str. 508)

1994

Posljednji zatočenici iz Zatvora u Ljubuškom premješteni su na “Heliodrom” 21. marta 1994. i oslobođeni 29. marta 1994., nakon razmjene zarobljenika između HVO-a i ABiH.

(para. 1818. Prlić i ostali, tom II, str. 491)

UNDEF
PBF
BIRN
Detektor

© 2026 Ratni zločin. Sva prava zadržana.

Dizajn i programiranje: Lampa

Izvori za članak

LuPortal