Bakir Izetbegović prvo je rat u BiH nazvao „građanskim ratom“, a potom pokušao korigovati izjavu tvrdnjom da je agresija „dobijala elemente građanskog rata“. Je li riječ o lapsusu ili opasnom približavanju narativima historijskog revizionizma?

Bakiru Izetbegoviću (SDA) se, tokom jednog od obraćanja medijima, dogodilo nešto što bi političar njegovog iskustva ne bi smio sebi fozvoliti.

Izetbegović he doslovno rekao:

– “Imali smo srušene odnose među narodima, kroz, kroz,kroz, ovaj građanski rat, … koji je dobivao elemente građanskog, … kroz rat koji je dobivao elemente građanskog rata, je li, kroz agresiju kada se pretvarala djelomično i u to … tako da prije 30 godina nije bilo lako hvatati priključak sa regionom. Ta porušena zemlja je teško hvatala priključak s regionom.”

Dakle, prva formulacija bila je „građanski rat“.

Nakon toga uslijedila je korekcija – rat je, prema njegovim riječima, „dobijao elemente građanskog rata“, odnosno “agresija se pretvarala djelomično i u to“.

Ali ni ta naknadna formulacija nije historijski bezazlena.

Rat u BiH nije počeo kao građanski rat

Rat protiv Bosne i Hercegovine nije moguće svesti na sukob različitih unutrašnjih političkih i vojnih grupa.

Bosna i Hercegovina bila je izložena međunarodnom oružanom sukobu (agresiji) u kojem su ključnu ulogu imale snage izvan njezinih međunarodno priznatih granica, uz direktnu i indirektnu podršku strukturama bosanskih Srba.

Haški tribunal i Međunarodni sud pravde utvrđivali su činjenice o međunarodnoj dimenziji sukoba, uključujući ulogu Srbije i Crne Gore, odnosno tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, u različitim aspektima rata.

Istovremeno, na prostoru BiH djelovale su i domaće formacije i političke strukture, zbog čega je rat imao i elemente unutrašnjeg oružanog sukoba.

Ali postojanje unutrašnje komponente ne briše međunarodni karakter agresije niti omogućava da se rat jednostavno preimenuje u „građanski“.

Upravo zato je terminologija važna.

Od „građanskog rata“ do „agresije koja se pretvarala“

Posebno zabrinjava način na koji je Izetbegović pokušao ispraviti svoju prvu formulaciju.

Ako je želio reći da je rat imao i elemente unutrašnjeg sukoba, to se moglo jasno reći.

Ali formulacija da se „agresija pretvarala djelomično i u to“ otvara potpuno drugo pitanje.

Jer agresija nije bila faza koja je jednostavno nestala i pretvorila se u građanski rat.

Činjenica da su se u ratu sukobljavale i domaće političke i vojne strukture ne znači da je prestala međunarodna komponenta sukoba, niti poništava karakter i posljedice agresije.

Zato se mora postaviti pitanje:

Je li Izetbegović napravio samo nespretan lapsus ili je pokušao ponuditi novu interpretaciju rata u BiH?

Zašto je ovo mnogo više od jedne pogrešno izgovorene riječi?

Da je ostalo samo na jednoj pogrešnoj formulaciji, moglo bi se govoriti o lapsusu.

Ali problem nastaje kada nakon lapsusa slijedi „kontrola štete“ koja ne vraća stvari na početnu poziciju, nego uvodi novu formulaciju – da se agresija djelimično „pretvarala“ u građanski rat.

Takvo objašnjenje ne rješava problem.

Naprotiv, može otvoriti prostor za narativ prema kojem je rat u BiH prvenstveno bio unutrašnji sukob, dok bi međunarodna agresija postala samo jedna od njegovih komponenti.

A upravo je to teren na kojem počinje historijski revizionizam.

Ne smije se izbrisati ono što je utvrđeno

O karakteru rata ne treba odlučivati političkim dosjetkama niti trenutnim potrebama političkih stranaka.

Postoje hiljade stranica sudskih postupaka, presuda, dokaza i utvrđenih činjenica o događajima u Bosni i Hercegovini.

Zločini, etničko čišćenje, opsade, masovna ubistva i progon stanovništva nisu se dogodili u nekom apstraktnom „građanskom ratu“ bez vanjskog uplitanja.

Bosna i Hercegovina bila je međunarodno priznata država koja je bila napadnuta, dok su susjedne države i njihove strukture imale različite oblike vojne, političke i logističke uključenosti u rat.

Kasnija unutrašnja složenost sukoba ne može izbrisati tu činjenicu.

Izetbegović posebno mora znati težinu riječi

Od Bakira Izetbegovića se, upravo zbog političke funkcije koju je obavljao i koju želi ponovo obavljati, očekuje mnogo veća preciznost.

Posebno kada govori o ratu u kojem je veliki broj građana Bosne i Hercegovine izgubio živote, u kojem su stotine hiljada ljudi protjerane, a cijele zajednice uništene.

Zato pitanje nije samo:

Je li Bakir Izetbegović pogriješio?

Pitanje je:

Zašto je, nakon što je izgovorio ‘građanski rat’, osjetio potrebu da svoju izjavu objasni tvrdnjom da se agresija djelimično pretvarala u građanski rat?

Jer ako je to samo lapsus, najjednostavnije bi bilo reći:

„Pogriješio sam. Rat u BiH bio je agresija, uz snažnu unutrašnju komponentu sukoba.“

Sve drugo ostavlja prostor za sumnju.

A kada čovjek koji želi predstavljati građane Bosne i Hercegovine počne koristiti terminologiju koja može relativizirati karakter agresije, građani imaju puno pravo pitati:

Može li ih zaista predstavljati neko ko nije sposoban – ili nije spreman – jasno nazvati agresiju na njihovu zemlju pravim imenom?

Jer historija Bosne i Hercegovine nije politički slogan.

I nije nešto što se, zbog jednog lapsusa ili političkog komfora, može naknadno prepisivati.

Analiza: LuPortal