Ako radnici svoje pravo na veći platni razred moraju ostvarivati pojedinačnim tužbama, ko će na kraju platiti razlike plaća, kamate i sudske troškove?

U Tuzlanskom kantonu već duže vrijeme postoji problem različitog tretmana prosvjetnih radnika kada je riječ o platnim razredima.

Radi se o zaposlenicima koji su, nakon zasnivanja radnog odnosa, stekli viši nivo stručne spreme i smatraju da im na osnovu važećih propisa pripada i odgovarajući viši platni razred, odnosno veći koeficijent.

Problem je što kolektivni ugovori pravo nisu vezali samo za stečenu stručnu spremu, već i za status zaposlenika i rokove pod kojima je viši nivo obrazovanja stečen. Zbog toga danas postoje radnici sa sličnim poslovima i obrazovanjem koji nisu jednako tretirani.

Prema navodima zaposlenika, razlika može iznositi 200 do 300 KM mjesečno.

I tu nastaje mnogo ozbiljnije pitanje.

Ako radnik tužbom dokaže da mu je pravo bilo uskraćeno, račun ne plaća ministar iz svog džepa – plaća ga budžet Tuzlanskog kantona.

Pored razlike plaće, u pojedinačnim postupcima mogu nastati i obaveze po osnovu zateznih kamata i troškova sudskog postupka.

Zato je legitimno pitati Ministarstvo obrazovanja i nauke TK:

Zašto čekati da svaki radnik pojedinačno tuži, ako se problem može riješiti sistemski?

Ako postoje pravosnažne presude koje potvrđuju pravo zaposlenika u konkretnim slučajevima, javnost ima pravo znati koliko je takvih presuda doneseno, koliko je novca po njima već isplaćeno i koliko bi građane TK moglo koštati dalje insistiranje na pojedinačnim sudskim sporovima.

Jer razlika između „štitimo budžet“ i „odgađamo isplatu pa na kraju plaćamo više“ može biti ogromna.

I zato pitanje iz naslova nije optužba koju treba unaprijed prihvatiti kao činjenicu.

To je pitanje na koje ministar mora dati odgovor: da li svojim postupanjem svjesno dopušta da budžet TK bude izložen dodatnim troškovima, iako zna da radnici svoja prava pokušavaju ostvariti pred sudovima?

Istovremeno, povećanje plaća prosvjetnim radnicima ne rješava automatski pitanje platnih razreda i eventualnih ranijih potraživanja.

Zato Ministarstvo treba javno objaviti: broj sporova, ishode pravosnažnih presuda, ukupno isplaćene iznose, kamate i sudske troškove, te objasniti zašto se problem ne rješava sistemski.

Jer ako svaki radnik mora pojedinačno do suda da bi ostvario pravo, postavlja se jednostavno pitanje:

Da li Ministarstvo zaista štiti budžet TK – ili građanima samo odgađa mnogo veći račun?

LuPortal