admin
Piše Izudin Maleškić, brigadir u penziji
Dok Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine zbog hroničnog nedostatka novca, odnosno svjesnog gušenja Oružanih snaga, ulaže velike napore da kroz programe pomoći prijateljskih zemalja Oružane snage dobiju novu generaciju mladih pilota i nekoliko novih helikoptera dotle iz civilnog segmenta dolaze potezi koji nisu ništa drugo do nesvjesno gušenje OS BiH.
Nažalost posljedica je to i pasivnog ponašanja najodgovornijih iz OS BiH.
Jedna od sposobnosti za koju OS BiH imaju materijalne i ljudske kapacitete, a civilni segment ima svoj interes svakako da je MEDEVAC zračnim putem.
Naslov koji smo mogli pročitati prije par dana, “KCUS i EUFOR u zajedničkoj misiji: Nova era medicinskog transporta i transplantacija” otvara niz pitanja koja trebaju biti postavljena i na koja odgovorna lica moraju dati odgovor građanima ove države.
Ako MEDEVAC misije zračnim putem u Bosni i Hercegovini posmatramo kroz etičku prizmu onda možemo kazati da su one počele još davnih devedesetih kako helikopterima zračnih snaga Armije Republike Bosne i Hercegovine tako i helikopterima zračnih snaga Vojske Republike Srpske i Hrvatskog Vijeća Obrane.
Kasnije će MEDEVAC misije nastaviti zrakoplovstva entitetskih vojski (Vojske Federacije BiH i Vojske Republike Srpske), a sa formiranjem Oružanih snaga Bosne i Hercegovine sa tim zadacima će nastaviti brigada Zračnih snaga i protiv zračne odbrane.
Izvršen je tako ogroman broj letova, bilo prema nekoj od zdravstvenih ustanova, ili između njih. MEDEVAC letovi izvršavani su i van granica BiH, prema zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji.
No, ne trebamo se čuditi zaboravu ili ignorisanju mogućnosti OS BiH od strane retrogradnih politika kada je MEDEVAC zračnim putem u pitanju, al’ svakako da je u najmanju ruku čudan odnos odgovornih lica naših najvećih zdravstvenih ustanova u BiH, ovaj put je to KCUS.
Stoga bilo bi dobro čuti obrazloženje generalnog direktora KCUS dr. Alena Pilava koji za uspostavljanje saradnje sa EUFOR-om kaže,
– “Ova saradnja nije samo tehnička, već duboko strateška …”
Naravno da saradnja civilnih institucija i ustanova sa EUFOR-om treba da postoji i treba stalno da se unapređuje, no daleko je veća potreba i strateški interes razvijati odnose sa OS BiH koje su za razliku od EUFOR-a naše vlastite snage i koje nemaju vremenski mandat.
I ovim činom EUFOR je u svojoj misiji samo pokazao proaktivan pristup.
Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da je zrakoplovstvo, kao segment oružanih snaga BiH, jedino koje ima potpuni kapacitet za efikasno i efektivno izvršavanje MEDEVAC zadataka stoga postavlja se i pitanje kako nije došlo do efikasnije saradnje OS BiH i zdravstvenih ustanova u BiH.
Nije dovoljno samo povremeno reagovati na poziv neke od zdravstvenih ustanova u nekom kritičnom slučaju jer tada je i vrijeme odgovora na poziv uglavnom sporo jer je i sistem odlučivanja često trom. Samo sistemsko rješenje osigurava efikasnost i efektivnost u ovom poslu.
Uglavnom čini mi se da civilna strana još uvijek nije dovoljno dobro upoznata sa kapacitetima OS BiH, ili su odgovorni u OS BiH okupirani ličnim interesima pa i ne pokazuju baš neki proaktivni pristup u afirmaciji kapaciteta OS BiH.
Tako je skoro jedan bezidejni sastanak, bez i jedne riječi o saradnji na polju MEDEVAC-a završen prilikom nedavne posjete visoke delegacije ZŠ OS BiH UKC-u Tuzla.
Sudeći po medijskim izvještajima nakon sastanka, ali i po sastavu delegacije, ipak su neki drugi interesi bili u pitanju.
I na kraju umjesto zaključka jedna konstatacija.
Dok Milorad Dodik svakodnevno jača kapacitete za potez koji godinama najavljuje, uključujući i zrakoplovni kapacitet koji bi uskoro mogao biti jači čak i od državnog dotle će nam iz vrha OS BiH servirati hvalospjeve o nekim trivijalnim pričama i uspjesima.
