Piše Izudin Maleškić, brigadir u penziji

U dva dana dva događaja pokazaše kako se sve može baciti pod noge samo zbog ličnih interesa. Čak ni posljedice nisu bitne. Mogu se skrnaviti tekovine, rušiti izgrađeno, jednostavno sve je dopušteno. Uprkos deklarativnom demonstriranju patriotizma, vjere, domoljublja, čega imamo za izvoza, ipak ne mogu se iza toga tek tako lako sakriti makijavelistički porivi i glad za ličnim interesima.

Prvi događaj odnosi se na sramotnu poruku i optužbu jednog od govornika prije početka “Marša mira 2026“, izvjesnog Sulje Čakanovića na račun komande 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine kojom je na direktan način spočitao skoro pa saučesništvo 2. korpusa u tragediji Srebrenice. Nije nimalo bezazleno ustvrditi kako će preživjeli proklinjati komandu 2. korpusa do Sudnjeg dana, i da za to dobije dobar aplauz.

Dan poslije pokazaće kako je izgovorena kletva bila samo uvertira nastavku stigmatizacije 2. korpusa. Danas, nakon trideset i jednu godinu, optužba stiže na račun komandanta 2. korpusa generala Delić Seada za sabotiranje pružanja pomoći u danima srebreničke tragedije. Nadam se samo da nećemo dugo čekati da na površinu isplivaju stvarni razlozi ovakvog etiketiranja komande 2. korpusa ARBiH.

Drugi događaj, ponovo zloupotreba oružanih snaga. Ovaj put jedinstvenih Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.
Sam događaj, ako bi ga gledali očima običnog čovjeka, bio je samo još jedan u nizu stručnih skupova sa tematikom iz perioda odbrambenog rata.

No, zloupotreba se krije ispod folije, kao na nekoj srećki, i zarad interesa Oružanih snaga BiH ta se folija mora sastrugati.
Naime, u organizaciji Univerzitetsko kliničkog centra Tuzla i partnera projekta 8. jula održan je naučno-stručni simpozijum “RATNA HIRURGIJA, organizacija zbrinjavanja povrijeđenih i oboljelih u UKC Tuzla 1992.–1995.godine“.

Naravno ne postoji ništa sporno u samoj suštini simpozijuma. Kroz temu ovog naučnog skupa učesnici su govorili o tretiranju povrijeđenih i oboljelih na UKC Tuzla u ratnom periodu, tako da je kroz temu nezaobilazna bila i Armija Republike Bosne i Hercegovine.
Od tog vremena pa do danas Bosna i Hercegovina je, između ostalog, prošla i kroz reformu odbrane, pa je tako od države sa tri vojske došla do svojih jedinstvenih Oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Upravo zbog jedne takve specifičnosti danas često imamo negativne pojave koje  zaslužuju stalnu pažnju odgovornih u Ministarstvu odbrane, ali i  Predsjedništva BiH koje ima ulogu vrhovne komande i kontrole nad Oružanim snagama Bosne i Hercegovine.

Sva pitanja koja se tiču formiranja jedinstvenih OS BiH, zatim uspostavljeni mehanizmi baštinjenja prošlosti svakog od naša tri naroda, i u konačnici njena uloga na putu izgradnje povjerenja i sigurnije budućnosti Bosne i Hercegovine danas te iste OS BiH čine vrlo specifičnim i posebno osjetljivim.

Kroz ovaj naučno-stručni događaj evocirano je i sjećanje na Armiju Republike Bosne i Hercegovine, pa se tako u kontekstu specifičnosti današnjih OS BiH moralo voditi računa ko će se pozvati iz segmenta odbrane.

Istini za volju ne može se reći da organizator naučnog skupa nije znao da je za baštinjenje identiteta, vojnog naslijeđa, tradicije i njegovanje sjećanja na Armiju Republike Bosne i Hercegovine zadužen 2. pješadijski (rendžerski) puk OS BiH jer je na skup pozvana i skupu je prisustvovala tročlana delegacija na čelu sa komandantom puka brigadirom Ganić Farukom.

Znao je to organizator pa je opet neko pored pozivnica legitimnoj delegaciji 2.pješadijskog (rendžerskog) puka OS BiH pozivnica upućena i generalu Ahmić Mirsadu iz Zajedničkog štaba OS BiH.
Ako organizatoru detalji možda i nisu bitni general je morao znati da mu po funkcionalnoj dužnosti nije mjesto na takvom skupu, pa se tako nije smio ni pojaviti u uniformi jer tim činom prvo je degradirao ulogu komandanta puka, a potom ignorisao zakonom definiranu ulogu i misiju puka, i na kraju zanemario je taj dan svoje funkcionalne obaveze i ulogu za koju prima platu.

Nisam siguran da je, ali ako je kojim slučajem pozivnica poslata i komandantu 5. pješadijske brigade OS BiH generalu Žilić Fahiru on je onda svojim odsustvom ipak pokazao da razumije mjesto i ulogu jednog komandanta brigade OS BiH.

Ipak više sam ubijeđen da general Žilić nije dobio pozivnicu jer generali se kod nas po stranačkoj bliskosti rangiraju, pa tako i pozivaju. I ovaj poziv bio je stranački, uz to obojen isključivo ličnim interesom. U svom nastojanju da osigura još jedan generalski mandat u zadnjih šest mjeseci general Ahmić čest je gost upravo tuzlanskoj SDA. 

Ovakav primjer ponašanja nije ništa drugo do nabacivanje lopte snagama koje bi danas najradije ugasile OS BiH, napravile jasno razgraničenje po etničkim šavovima i na kraju svakom etnosu omeđile njegov entitet, i time bi sudbina Bosne i Hercegovine bila definitivno zapečaćena.

Puno je sličnih primjera koji pokazuju da se suštinski nismo puno odmakli od pozicija sa kojih smo krenuli u integracije.
Jedan od ključnih faktora kilavosti ovog procesa jeste svakako duboka ukorijenjenost stranačkog uticaja. Kada je riječ o bošnjačkim kadrovima, naročito u generalskom koru tu SDA stranka igra glavnu riječ još od 1992.godine.

O zloupotrebi pozicije, službenog vozila, vozača, radnog vremena, i svega što uz to ide ne bi bilo loše da se pozabavi i generalni inspektorat MO BiH, ako ima volje i snage. No, sudeći po ranijim reakcijama na slične primjere do toga ipak vjerujem neće doći.

Ako Ministarstvo odbrane i Predsjedništvo BiH drže iole do uloge OS BiH i integriteta visokih oficira i generala krajnje je vrijeme da se zahvale svima koji uniformu koriste za lične interese i pošalju ih u penziju.

General Ahmić je jedan od takvih, i kao takav odavno je trebao biti penzionisan.