Nova ofanziva izraelskih snaga ima za cilj potpunu geografsku podjelu pojasa Gaze i dodatno pogoršanje humanitarne krize
Izraelske okupacione snage (IOF) pokrenule su novu vojnu ofanzivu južno od Deir al-Balaha, izvijestio je dopisnik televizije Roya iz okupiranih palestinskih teritorija. Analitičari smatraju da ovaj potez predstavlja početak alternativnog vojnog plana čiji je cilj potpuna geografska separacija između centralnog i južnog dijela pojasa Gaze.
Prema dostupnim informacijama i objavljenim operativnim mapama, glavni cilj izraelskih snaga trenutno je presjeći priobalnu cestu Al-Rashid, čime bi se dodatno fragmentirala teritorija i otežalo kretanje stanovništva. Iako cilj još nije ostvaren, operacije su u punom jeku.
Opsada i glad kao ratna taktika
Vojni analitičari navode da je na terenu aktiviran ranije pripremljeni “Plan B”, koji predviđa sljedeće ključne elemente:
- Izolacija i opsada: Plan predviđa potpunu opsadu tri preostala najveća naseljena područja – zapadno od grada Gaze, centralnih izbjegličkih kampova i područja Al-Mawasi – i njihovu međusobnu izolaciju.
- Zatvaranje raseljenih: Ovim razdvajanjem stotine hiljada raseljenih osoba iz Khan Younisa i Rafaha bit će zarobljene u uskom priobalnom pojasu, dok će centralna oblast biti opkoljena između nove linije razdvajanja i tzv. Netzarim koridora na sjeveru.
- Glad kao oružje: Najalarmantniji aspekt ovog plana je uvođenje brutalne blokade nad ovim područjima, pri čemu se sistematski koriste glad i žeđ kao sredstvo pritiska, dodatno pogoršavajući već katastrofalnu humanitarnu situaciju.
- Ograničene operacije: Uz opsadu, planirani su i ograničeni upadi unutar opkoljenih područja s ciljem “maksimalnog povećanja cijene svakog dana bez dogovora”, kao i proširenje izraelske kontrole na do 90% teritorije pojasa Gaze.
Poluga pritiska u pregovorima
Iako ovaj vojni plan očigledno postoji i provodi se na terenu, analitičari smatraju da on također služi kao sredstvo političkog pritiska u trenutnim pregovorima. Ipak, većina ključnih međunarodnih aktera se protivi ovakvom scenariju, osim pojedinih krajnje desničarskih ministara u izraelskoj vladi, poput Bezalela Smotricha i Itamara Ben Gvira, koji otvoreno zagovaraju planove koji bi učinili život u Gazi nepodnošljivim.
Humanitarne organizacije upozoravaju da bi realizacija ovog plana značila produbljivanje genocidne politike prema palestinskom narodu, uz korištenje najbrutalnijih metoda kolektivnog kažnjavanja.
Istorijska paralela: Varšavski geto
Ono što dodatno zabrinjava jeste sve jasnija istorijska paralela između izraelskog “plana razdvajanja” i nacističke prakse iz Drugog svjetskog rata. U Varšavskom getu nacistički režim je 1940. godine sistematski zatvorio stotine hiljada Jevreja unutar ograđenog područja, odsjekavši im pristup hrani, vodi i osnovnim sredstvima za život. Geto je bio okružen zidovima i stražarima, a glad i bolest korišteni su kao tiho sredstvo istrebljenja – uz sporadične, ali brutalne vojne upade.
Na isti način danas, izraelski plan razdvajanja i izolacije koristi glad i žeđ kao instrumente kontrole i kazne, što mnogi pravnici i istoričari nazivaju modernom formom genocida. Kao i tada, i sada je cilj slamanje dostojanstva i volje zatvorenog naroda – ovaj put palestinskog.
Na kraju, neizbježno se nameće bolno pitanje: kako je moguće da narod koji je preživio jedan od najvećih zločina u istoriji čovječanstva sada sprovodi politike koje neodoljivo podsjećaju na iste one užase kroz koje je sam prošao?
Izvor: Royanews
