Poslodavci, borci za prava radnika – ali ne onih na minimalcu

Senzacionalno! Poslodavci Federacije Bosne i Hercegovine, ti heroji modernog doba, konačno su pronašli svoj poziv: borbu za prava radnika! Ali, pazite, ne bilo kojih radnika – već isključivo onih koji nisu na minimalcu. Jer, kako drugačije objasniti njihove suze i kuknjavu nad sudbinom tih “sposobnih i vrijednih”, koji su sada, prema njihovim riječima, postali žrtve populističke odluke o povećanju minimalne plaće?

Odluka Vlade Federacije BiH da podigne minimalnu plaću sa 620 KM na 1.000 KM izazvala je pravu buru reakcija. No, među svim komentarima, oni poslodavaca zaslužuju posebnu pažnju. Sada, odjednom, njihova srca su puna brige za radnike koji su “iznad norme”. Oni, kažu, pate jer se povećanje minimalca “nagrađuje neradnike”. Jer, šta ima radnik na minimalcu da živi dostojanstveno? Ako se pita poslodavce, on treba da nastavi brojati svaki fening, dok oni brojanje obavljaju na znatno većim ciframa.

Mirsada Venturini Mehmedinović, vlasnica kompanije koja proizvodi košulje, kaže kako je ova odluka “ugrozila kompletno poslovanje”. Jer, naravno, nije problem što su neki radnici do sada jedva preživljavali – problem je što će oni sada možda moći priuštiti i neki luksuz, poput voća, povrća ili, ne daj Bože, novog para cipela.

Ona upozorava da su “ugovori za 2025. već zaključeni”, kao da je Vlada bila dužna prvo nazvati poslodavce i pitati ih za mišljenje. Kalkulacije su poremećene, a “sposobni radnici su penalizovani”. Ah, kako je teško biti poslodavac koji sada mora smisliti izgovor zašto povećanje minimalne plaće znači otkaze, iako su profitne margine mnogih kompanija više nego udobne.

“Populizam” i “prazni fondovi”

Naravno, priča o “populizmu” nije mogla izostati. Jer šta je veći grijeh nego radnicima osigurati minimalne uslove za preživljavanje? Venturini Mehmedinović navodi kako bi voljela vidjeti analizu koliko će sve ovo koštati. No, zanimljivo je da se ista ta analiza ne traži kada se, recimo, povećavaju cijene usluga ili kada se traže subvencije.

S druge strane, govori se i o “praznim fondovima”. Poslodavci sada odjednom brinu i o zdravstvu i penzionim fondovima. Da nije tužno, bilo bi smiješno. Jer, do sada, ti isti fondovi nisu bili briga – dokle god su doprinosi ostajali što niži.

“Ne banana, već Facebook država”

I na kraju, spektakl se završava konstatacijom da nismo banana država, već Facebook država. Jer, gdje drugo nego na društvenim mrežama, poslodavci mogu glumiti humanitarce i stručnjake za makroekonomiju, dok u stvarnosti traže načine da se izvuku iz svojih obaveza?

Vlada Federacije BiH donijela je odluku o povećanju minimalne plaće – odluku koja je možda zakašnjela, možda nespretna, ali svakako nužna. A reakcije poslodavaca? Pa, one samo pokazuju da borba za prava radnika dolazi tek onda kada je vlastiti džep ugrožen.

Eto, radnici, neka su vam poslodavci na pomoći …