Humanitarni konvoj iz Splita prema Tuzli napadnut je kod Novog Travnika. Pripadnici HVO-a ubili su vozače, opljačkali robu vrijednu milione maraka, a slučaj decenijama ostao bez pravde i procesuiranja.

Na današnji dan, 10. juna 1993. godine, pripadnici HVO-a počinili su jedan od najstrašnijih ratnih zločina nad civilima tokom rata u Bosni i Hercegovini. Kod Novog Travnika napadnut je humanitarni “Tuzlanski konvoj spasa” koji je, pod pratnjom UNPROFOR-a, putovao iz Splita prema Tuzli. Tokom napada likvidirano je osam vozača, dok neki izvještaji govore o deset ubijenih. Preživjeli učesnici konvoja pretrpjeli su fizičko nasilje, maltretiranje i poniženja, a više od 170 vozila i tone humanitarne pomoći su opljačkane.

Konvoj, poznat i pod nazivom “Konvoj radosti”, sastojao se od oko 500 vozila i preko 2.000 osoba. Krenuo je početkom juna iz Splita, a već 6. juna stigao do Prozora. Na Makljenu je zadržan tri dana zbog borbi u Lašvanskoj dolini, tokom kojih su putnici bili izloženi napadima i pljački.

U Gornjem Vakufu konvoj je dočekala komanda 317. brdske brigade Armije RBiH, koja je putnicima podijelila kruh i vodu. Istog dana konvoj je stigao do Trenice gdje je zaustavljen zbog granatiranja Zenice. I pored sigurnosnih garancija UNPROFOR-a, komandant ARBiH general Džemal Merdan naredio je nastavak puta.

Nedugo nakon polaska, patrola UNPROFOR-a se vratila s dramatičnim informacijama: prvi dio konvoja zaustavljen je kod Franjginih kuća, a pripadnici HVO-a su počeli ubijati vozače. U pokušaju da zaustavi pokolj, UNPROFOR je ubio dva pripadnika HVO-a – prvi potvrđeni slučaj da su vojnici UN-a koristili smrtonosnu silu tokom misije u BiH.

Prema dostupnim podacima, ubijeni su vozači:

  • Fikret Ademović
  • Adil Akeljić
  • Fikret Hadžibeganović
  • Hazim Grahić
  • Hasan Gušić
  • Mustafa Karić
  • Hamdija Mutišević

Sudbina Salke Memića ostala je nepoznata, dok su još tri osobe nestale u Rankovićima, kod Viteza.

Opljačkano je:

  • 142 kamiona
  • 20 putničkih vozila
  • 9 kombija
  • 2 sanitetska vozila
  • roba široke potrošnje u vrijednosti 17 miliona KM
  • oko 500 tona druge robe čija vrijednost nije procijenjena
  • novac u iznosu od približno 1,3 miliona KM

Napad na konvoj dokumentovali su i mediji: BBC, HRT i njemački ZDF, čije su ekipe svjedočile haosu i brutalnosti. Haški tribunal je u presudama protiv zapovjednika HVO-a Darija Kordića (osuđen na 25 godina) i Tihomira Blaškića (osuđen na 9 godina) djelimično obradio ovaj događaj, utvrdivši njihovu komandnu odgovornost.

Ipak, za direktnu likvidaciju vozača i pljačku konvoja – niko nikada nije odgovarao.

Tek 3. oktobra 2019. godine Sud BiH je pokrenuo istragu, ali je slučaj više puta prebacivan između tužilaštava. Konačno je 2. novembra 2020. prebačen Tužilaštvu Srednjobosanskog kantona u Travniku – bez ikakvih rezultata. Prema tvrdnjama porodica žrtava i pravnih zastupnika, istraga se namjerno opstruira pod političkim pritiscima.

Ovaj zločin, iako dokumentovan i poznat, ostaje simbol nekažnjivosti i institucionalnog zaborava. Žrtve i njihove porodice ni nakon više od tri decenije nisu dobile ni pravdu ni satisfakciju.

Izvor: SB