Grad u kojem su muslimani činili gotovo cijelo stanovništvo, sa desetinama džamija i snažnim urbanim razvojem

Na vrhuncu osmanske vlasti i neposredno prije velikih demografskih promjena u 19. stoljeću, Užice je bilo jedan od značajnih gradskih centara u regionu, u kojem je muslimansko stanovništvo činilo apsolutnu većinu. Prema dostupnim historijskim izvorima, u gradu je živjelo između 12.000 i 15.000 muslimana, što je predstavljalo oko 96,7% ukupnog stanovništva. Zbog urbanog razvoja, bogatstva i velikog broja islamskih objekata, Užice je u tom periodu nosilo epitet “mali Carigrad”.

Podaci iz različitih izvora i putopisa dodatno oslikavaju strukturu i izgled tadašnjeg grada.

Prema bilješkama engleskog putopisca Andrew Archibald Patona iz 1834. godine, u Užicu je postojalo oko 3.500 muslimanskih kuća i samo oko 600 srpskih kuća. Ako se uzme u obzir prosječan broj članova po domaćinstvu u tom periodu, procjene govore da je ukupan broj muslimanskog stanovništva mogao prelaziti i 15.000 ljudi.

Slične podatke potvrđuju i administrativni izvori iz sredine 19. stoljeća. Geograf Vladimir Karić navodi da je 1844. godine u Užicu evidentirano 3.697 punoljetnih muških glava / poreznih obveznika, koji su u dokumentima označavani kao “Turci”, iako se u velikoj mjeri radilo o lokalnom muslimanskom stanovništvu, pretežno Bošnjacima. Na drugoj strani zabilježeno je 707 Srba, što dodatno potvrđuje izrazitu demografsku dominaciju muslimana u gradu.

Važan pokazatelj urbanog i vjerskog karaktera Užica u osmanskom periodu bio je i broj džamija. Putopisac Evlija Čelebija u 17. stoljeću bilježi čak 34 džamije, dok Joakim Vujić početkom 19. stoljeća navodi oko 20 aktivnih džamija u gradu.

Ovaj snažan urbani i demografski identitet naglo je prekinut u drugoj polovini 19. stoljeća. Tokom 1862. godine, nakon političkih i vojnih odluka donesenih u širem osmansko-srpskom kontekstu, muslimansko stanovništvo je u velikoj mjeri napustilo Užice, a grad je doživio dramatične promjene. U istom periodu dolazi i do rušenja većine džamija, čime nestaje čitav jedan urbani i kulturni sloj koji je stoljećima oblikovao identitet grada.

Izvori: