Poslodavci nude “nadnice” radnicima za učešće na protestima, dok istovremeno prijete otkazima onima koji odbiju podršku, uz političke veze u pozadini organizacije.

Radnici, za čije dobrostanje se poslodavci ovih dana toliko zalažu, zaista su se našli na udaru zbog povećanja minimalca – ali od strane poslodavaca.

U posljednjih nekoliko dana, LuPortal je primio brojne informacije koje dolaze iz Lukavca, Gračanice, Gradačca, Živinica, Tuzle, Srebrenika i drugih gradova Federacije BiH, uključujući i izvan Tuzlanskog kantona, koje potvrđuju navedeno u naslovu i podnaslovu.

Prema ovim informacijama, poslodavci otvoreno nude “nadnice” radnicima koji su spremni otići u Sarajevo i podržati njihove stavove, ali postoje i prijetnje otkazima onima koji odbiju sudjelovati u protestima, ili onima koji pokušaju odvratiti kolege od odlaska.

Radnicima se uznto govore stbari kwo:

– “Neće ti Nikšić hranit djecu kad te pošaljem na biro.”

– “Nije vam ovo Jugoslavija.”

– “Sad mi ne treba izgovor da vas otpustim.”

i slične.

Na aplikaciji Viber formirano je nekoliko specijaliziranih grupa u kojima se poslodavci dogovaraju i koordiniraju oko organizacije protesta, iz kojih LuPortal (od više izvora) redovno dobiva informacije i screenshotove. Među članovima grupe nalaze se brojni lokalni, ali i više i visoko rangirani političari iz Federacije BiH, dobrim dijelom članovi SDA.

Među njima je i jedna vijećnica stranke SDA iz Gradskog vijeća Lukavac, čije je ime poznato redakciji.

Ova vijećnica, koja je od 16. januara 2024. godine u neku ruku i sama postala poslodavac, nakon što je njen suprug registrovao firmu u Tuzli, na adresi ul. Armije BiH do br. 170 (naziv firme poznat redakciji), odlučila je aktivno sudjelovati u “konspiraciji’.

Ove informacije bacaju novo svjetlo na političke i ekonomske dinamike koje se kriju iza javnih protesta, pokazujući kako se interesi poslodavaca i političara isprepliću u borbi za uticaj i vlast u Bosni i Hercegovini.

Kako smo već spomenuli, najveći dio informacija dolazi iz Viber grupa, u kojima se, silom prilika, nalaze i neki poslodavci koji smatraju da radnici zaslužuju minimalac od 1.000 KM i pristojan život. Motiv za njihovim prisustvom u ovim grupama je izbjegavanje odmazde drugih poslodavaca, koji svojim kolegama prijete političkim, ali i drugim vezama.

Međutim, oni su odlučili da se protiv “nepravde prema radnicima” kako sve ovu gungulu oko protivljenja povećanja minimalnih plata nazivaju i neki od njih, bore na način na način da medijima doturaju informacije iz tih hrupa, tako umirujući svoju savjest.

Ipsk nisu svi isti.