Niko drugi se u objavi ne spominje, niko drugi se ne vidi – samo gradonačelnik, bager i kamerman. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

LUKAVAC – Gradonačelnik Lukavca Edin Delić objavio je na svojoj FB stranici da su počeli radovi na prvoj fazi izgradnje postrojenja za pripremu sirove i tretman pitke vode u Bokavićima.

I to bi bila sasvim obična vijest da način na koji je događaj predstavio javnosti nije – prilično neobičan.

Jer, ako je suditi prema njegovoj objavi i fotografijama koje je uz nju objavio, na početku radova nema nikoga osim gradonačelnika.

  • Nema predstavnika institucija.
  • Nema političkih partnera.
  • Nema gostiju.
  • Nema građana.
  • Nema čak ni pokušaja da se javnosti predstavi da li je i, ako je, ko je još učestvovao u događaju.

Na objavljenim fotografijama su gradonačelnik, jedan bager i kamerman, i to je, praktično, cijela “ekipa“.

Valjda u svemu tome, niko drugi ni za šta nije zaslužan.

„Počeli smo“ – ko to „mi“?

Posebno zanimljivo zvuči gradonačelnikova upotreba množine.

Delić piše:

  • „DočekaSMO.“
  • „Počeli SMO.“

Međutim, iz same objave nije jasno ko čini to „mi“ koji su počeli radove zajedno s gradonačelnikom.

Jer u objavi nema nikoga osim Edina Delića:

  • Nema drugih ljudi koji su navodno dio tog „mi“.
  • Nema kolega iz stranke SDBiH.
  • Nema vijećnika GV Lukavac.
  • Nema institucija.
  • Nema saradnika.
  • Nema predstavnika drugih nivoa vlasti.
  • Nema partnera na projektu.
  • Nema čak ni predstavnika izvođača radova.
  • Nema nikoga.

Samo neodređena gramatička množina.

Zato se nakon čitanja objave sasvim logično nameće pitanje: da li to gradonačelnik nikog nije pozvao ili su svi našli izgovore da ne dođu?

Na osnovu same objave na to pitanje nema odgovora.

I upravo zato je način predstavljanja početka radova postao zanimljiviji od samog događaja.

Jer jedno je objaviti da su radovi počeli, a sasvim drugo je događaj od javnog značaja predstaviti tako da u prvi plan stavite – sebe i samo sebe.

Zašto samo gradonačelnik?

Gradonačelnik Edin Delić očigledno je odlučio da je dovoljno da početak radova javnosti predstavi kroz vlastitu objavu, vlastitu fotografiju, vlastitu poruku – i čini se kao vlastitu zaslugu.

U ovoj priči gradonačelnik nije samo osoba koja objavljuje vijest. On je praktično i glavni junak, domaćin, učesnik i lice projekta.

Sve ostalo i svi ostali ostaju nebitni, tamo negdje u dalekoj pozadini – pa makar se i formalno koristila množina.

To je posebno zanimljivo zato što se radi o projektu koji bi trebao biti od ogromnog značaja za građane Lukavca, jer, ma kako to on vidio, ovo ipak nije privatni projekat Edina Delića.

Za gradonačelnika je ovo možda njegova “zadužbina” ali zadužbine se prave sopstvrnim novcem. U 21 vijeku ovo je ipak javna infrastruktura koja se gradi javnim novcem – i ogromnim kreditima, i zato je sasvim legitimno postaviti pitanje zašto je to javnosti predstavljen gotovo isključivo kroz jednu osobu.

Delić i potreba da bude na početku i na kraju svake priče

Ovo nije prvi put da gradonačelnik Delić ostavlja utisak čovjeka koji želi biti u prvom planu i jedini kada se u Lukavcu nešto radi, gradi, uređuje ili otvara.

Od njegovog dolaska na čelo grada mogli smo ga gledati preuzimanje zasluga za projekte koje su sasvim drugi ljudi i timovi doveli do kraja – od Sajle u Bokavićima i uređenja korita rijeke Turije, pa do brojnih drugih zahvata i projekata.

Obrazac je često sličan:

nešto se započinje – gradonačrlnik je tu, nešto se radi – gradonačelnik je tu;
nešto se završava – gradonačelnik je tu;
nešto se najavljuje – gradonačelnik je tu.

Svaki put postoji potreba da se građanima “pokaže” ko je zaslužan, pa zato ni ova objava ne djeluje kao slučajnost.

Kampanja već počela?

Naravno, bilo bi neozbiljno samo na osnovu jedne objave tvrditi da je riječ o predizbornoj kampanji.

Ali bilo bi jednako neozbiljno ne primijetiti da ovakav način predstavljanja događaja neodoljivo podsjeća na predizborni politički marketing jednog čovjeka.

Projekat je predstavljen kao uspjeh – a lice tog uspjeha je – gradonačelnik.

Nije problem u tome što se političar pohvali projektom, problem nastaje onda kada se javni projekat predstavlja kao lični projekat tog političara – i samo njegov.

Jer ono što se gradi javnim novcem pripada građanima, a ne političaru koji se fotografisao pored bagera.

Jedan čovjek, jedan bager i jedna poruka

Možda je ovo zaista trebalo biti upravo tako. Možda niko nije ni trebao biti pozvan. Možda je gradonačelnik samo želio skromno obilježiti početak radova.

A možda je razlog sasvim drugačiji …

Mi nismo vidoviti i znamo samo ono što vidimo, ono što je i nama i građanima ponuđeno kroz objavu.

Na osnovu objave i pišemo, a akteri u objavi su gradonačelnik, bager, kamerman i poruka da smo „počeli“.

I zato ostaje pitanje koje sama objava ne daje odgovor:

Zašto je od cijelog događaja javnosti trebalo pokazati samo Edina Delića?

Ako je ovo veliki projekat za Lukavac, onda zaslužuje i ozbiljniju prezentaciju.

Ako je uspjeh grada – zašto ga predstavljati kao uspjeh jednog čovjeka?

Ako je zajednički posao – zašto nema nikoga drugog?

A ako nije zajednički posao, onda se postavlja još zanimljivije pitanje:

Ko je to „mi“ iz gradonačelnikovih rečenica i zašto ničijeg lika osim njegovog nema na obhavljenim fotografijama?