Deponije šljake – ekološki problem koji se ne rješava već prenosi. Ko je kriv?
Odlaganje šljake i pepela, nusprodukata rada Termoelektrane Tuzla, traje već šest decenija. Od 1964. godine deponije u Tuzli zauzele su 250 hektara, što odgovara površini 330 nogometnih stadiona. Trenutno je u funkciji deponija “Jezero 2”, ali se i njen kapacitet bliži kraju. Prema procjenama, postoje prostora za još dvije godine deponovanja, nakon čega će biti potrebna nova lokacija.
Prema planovima Elektroprivrede BiH, najpogodniji prostor za novu deponiju nalazi se na području Šikulja, na nekadašnjem površinskom kopu. Prednost ove lokacije je manja naseljenost i mogućnost otkupa okolnih parcela, što nije bio slučaj s prethodno razmatranim prostorom na Šićkom Brodu. No, ekolozi i građani zabrinuti su da će se zagađenje podzemnih voda i zagađivanje zraka prašinom nastaviti, kao i do sada.
Višedecenijski problemi bez konačnog rješenja
Ekolozi upozoravaju na ozbiljne posljedice dosadašnjih deponija. Denis Žiško iz AARHUS centra ističe da će podzemne vode zagađene teškim metalima na području Tuzle ostati opasne narednih 50 do 100 godina. Dodatno, nepostojanje zaštitnih brtvenih slojeva na starim deponijama doprinosi nekontrolisanom širenju zagađenja.
Stanovnici Tuzle i Lukavca već godinama se protive izgradnji novih deponija u blizini svojih domova, posebno na Šićkom Brodu, gdje prirodni izvori pitke vode i vrijedni poljoprivredni resursi zahtijevaju zaštitu. Zahvaljujući Prostornom planu Tuzlanskog kantona, taj prostor ostaje zona rekreacije, što je spriječilo njegovo pretvaranje u deponiju.
Stare deponije kao zelena prilika?
Dok stara odlagališta poput “Plane” i “Divkovića” i dalje predstavljaju ekološki rizik, Elektroprivreda BiH ima planove za njihovu rekultivaciju i transformaciju u prostore za solarne elektrane kapaciteta od 40 do 60 MWh. Međutim, stručnjaci poput Žiška upozoravaju da je potrebno prvo osigurati brtvene slojeve kako bi se spriječilo daljnje zagađenje podzemnih voda.
“Jezero 2” će, po dostizanju maksimuma, biti zatvoreno, ali još nije jasno hoće li biti rekultivisano ili korišteno za obnovljive izvore energije. Ostaje neizvjesno kako će se upravljati ovim ekološki osjetljivim prostorima u budućnosti, dok građani i stručnjaci traže odgovorniji pristup rješavanju problema šljake i pepela.
