Nova raspodjela snaga nakon izbora 2025. godine jasno pokazuje – stabilna većina u Gradskom vijeću drži ključne poluge vlasti

Prije nego napišemo druge članke o onome što je obilježilo 15. redovnu sjednicu Gradskog vijeća Lukavac, želimo u ovom iznijeti opšti utisak o viđenom – a koji u velikoj mjeri potvrđuje informacije koje posjedujemo iz prve ruke i o čemu se već neko vrijeme, „u pola glasa“, govori u Lukavcu.

Balans političke moći u Lukavcu nepovratno se pomjerio na Gradsko vijeće, u kojem SDA sa 11, odnosno 12+ glasova predstavlja svojevrsnu „većinu u većini“.

Kako ne bi došlo do pogrešnog utiska, važno je naglasiti da vijećnička većina u Gradskom vijeću Lukavac ne funkcioniše na principu toga “ko je koliko unio“ u nju, već je potpuno stabilna – uprkos nrkim izjavama da to nije slučaj.

Ta stabilnost postignuta je prije svega partnerskim odnosom, potpunom otvorenošću i međusobnim uvažavanjem, kao i balansiranjem interesa i zahtjeva, kako pojedinaca tako i grupa, u odnosu na druge partnere. Ta snaga ujedinjenosti još uvijek se povremeno nailazi na manje ispite, ali zrelost i realnost među partnerima garantuju da će eventualne nesuglasice biti brzo prevaziđene kroz otvoren razgovor u kojem nijedna strana nema skrivene namjere.

To, u suštini, i jeste partnerstvo.

Naravno, „sa druge strane moći“, ali sa vrlo malo rralne moći, nalazi se gradonačelnik koji u ovakvom odnosu snaga ne može učiniti mnogo da stvari vrati na postavke od prije izbora u oktobru 2025. godine – jer je tada sve počelo.

Istina je da u pravilu većina u vijeću prati politiku gradonačelnika, ali Lukavac je uspio naći načina da to pravilo prilagodi novoj političkoj stvarnosti.

Funkcija gradonačelnika jeste takva da bez njegovog potpisa mnogo toga ne može biti realizovano – ali isto tako, mnogo toga njegovoga može biti i zaustavljeno djelovanjem vijeća.

Sa druge strane, stabilna većina koja je odlučna da više ne ustupa svu političku moć jednoj osobi i da bude samo 16+ „followers“, ili takozvani gradonačelnikov „aparat za izglasavanje“, itekako je shvatila da prava moć leži u njihovim „ručicama“ – a „kad se male ruke slože“… Pero nema izbora.

Koliko god gradonačelnik može odbijati da potpisuje, toliko većina može obarati tačke i ne izglasavati ih, a u takvom odnosu, eventualna konfrontacija nosi daleko veće političke posljedice za gradonačelnika. On snosi ličnu odgovornost prema biračima, sa imenom i prezimenom, dok se odgovornost vijeća raspoređuje kolektivno i neizglasavanje se svodi tek na neusaglašen stav.

Politička šteta je, stoga, neuporedivo veća ako gradonačelnik lično blokira procese, nego kada vijeće nema usaglašen stav.

Trebalo je vremena da se ovakvi odnosi shvate i uspostave, ali sve je dobro što se dobro svrši.

U novonastalim odnosima, gradonačelnik i dalje može pokušati da se obraćajući javnosti pokuša direktno komunicirati s građanima, pa i graditi narativ žrtve kroz emotivne istupe, ali takav pristup – posebno kada se ponavlja i zloupotrebljava gotovo deceniju – sve manje ima efekta.

Na kraju, vijeće u svakom trenutku ima i formalnu mogućnost pokretanja opoziva gradonačelnika u odnosu snaga kada je podrška koju gradonačelnik ima u vijeću je minimalna, dok je među građanima na najnižem nivou još od 2016. godine.

S druge strane, gradonačelnik nema realne političke mehanizme kojima bi mogao značajnije uticati na vijećnike ili im nanijeti političku štetu.

Zbog toga, sve buduće političke procese u Lukavcu treba posmatrati kroz ovu novu raspodjelu moći – jer upravo u njoj leži ključ za razumijevanje svega što slijedi.

LuPortalhttp://Luportal.ba