Dokument koji prema tvrdnjama ima pravnu snagu presude uručen je 70-godišnjaku na pismu koje, kako kaže, ne koristi niti razumije.

Na društvenim mrežama objavljen je dokument Općinskog suda u Lukavcu – zaključak napisan na ćirilici i dostavljen starijem građaninu, strani u parničnom postupku između njega i Javnog preduzeća „Rad“ Lukavac.

– „Ako ništa drugo, bar je čudno. Osobi od 70 i više godina dostaviš zaključak na pismu koje ne razumije. Općinski sud Lukavac“, navedeno je u objavi koja je izazvala kritičke reakcije u komentarima.

Iako Ustav i zakonski okvir u Bosni i Hercegovini dozvoljavaju ravnopravnu upotrebu sva tri službena jezika – bosanskog, hrvatskog i srpskog – te oba pisma, latinice i ćirilice, u ovom slučaju postavlja se pitanje logike i prakse. Naime, ako su obje strane u postupku – kako se osnovano pretpostavlja – koristile bosanski jezik i latinicu, zašto je sud odlučio da zaključak dostavi na ćirilici?

Sud bi trebao omogućiti strankama da razumiju i prate postupak, te da im akti budu čitljivi i razumljivi. S obzirom na to da se u Lukavcu u službenoj komunikaciji gotovo isključivo koristi latinica, očekivalo bi se da i sudska dokumentacija prati tu praksu, osim ako stranka izričito ne zatraži drugačije.

Logika i najbolja praksa nalažu da sudska administracija vodi računa o jeziku i pismu kojim se stranka ranije služila u komunikaciji sa sudom. U suprotnom, dolazi do situacija koje kod građana izazivaju pomiješane osjećaje prema radu pravosudnih institucija.