Evropski primjeri, lokalni izazovi i zašto Sarajevo još nije spremno za ovakvu mjeru

Najava da bi se u Sarajevu mogla razmatrati naplata ulaska vozila u grad otvorila je važno, ali i osjetljivo pitanje: da li je riječ o ozbiljnoj ekološko-saobraćajnoj mjeri ili o rješenju koje se nudi prije nego što su stvoreni osnovni uslovi za njegovu primjenu?

U evropskim gradovima ovakve mjere postoje, ali nikada nisu same sebi cilj. One su završni korak dugotrajnog procesa uređenja javnog prevoza, infrastrukture i urbanog prostora. Upravo tu nastaje ključna razlika između Sarajeva i gradova na koje se zagovornici ove ideje često pozivaju.

Postoje li u EU gradovi koji naplaćuju ulazak vozila?

Da, ali uz vrlo stroga i jasna pravila
U Evropskoj uniji i šire postoje gradovi koji:

  • naplaćuju ulazak vozila u određene zone,
  • zabranjuju ulazak starim i zagađujućim vozilima,
  • ili kombinuju obje mjere.

Međutim, važno je naglasiti:
– Ne naplaćuje se ulazak u cijeli grad, već u ograničene centralne zone, i to iz zdravstvenih i ekoloških razloga, a ne radi punjenja budžeta.

Najpoznatiji primjeri su:
Milan (Area C) – naplata ulaska u centar grada kako bi se smanjile gužve i emisije.
Pariz, Berlin, Brisel, Amsterdam – low-emission zones u kojima vozila bez odgovarajućih ekoloških standarda uopće ne smiju voziti.
London (primjer izvan EU, ali relevantan) – kombinacija naplate i zabrana za vozila koja ne zadovoljavaju standarde.
Oxford – zona nulte emisije, gdje se klasična vozila postepeno potpuno isključuju.

U svim ovim gradovima:
– javni prevoz je razvijen,
– alternativni pravci postoje,
– građani imaju realnu mogućnost izbora.

Sarajevo: da li postoje uslovi za takvu mjeru?

Sarajevo ima ozbiljan problem:
– zagađenja zraka,
– preopterećenog saobraćaja,
– veliki broj starih vozila bez ekoloških standarda.

Ali istovremeno:
– javni prevoz je nepouzdan i zastario,
– nema park-and-ride sistema,
– nema brzih alternativnih linija,
– nema funkcionalne gradske željeznice,
– centar grada je saobraćajno već preopterećen.

U takvim okolnostima, naplata ulaska vozila ne bi bila ekološka mjera, nego:

  • inansijski udar na građane,
    posebno na one koji nemaju alternativu,
  • i na one koji žive ili rade u gradu, a nemaju mogućnost da „biraju“.

Koga bi najviše pogodila naplata ulaska vozila?

Za razliku od evropskih gradova, u Sarajevu bi ova mjera:
– najmanje pogodila imućnije slojeve,
– najviše pogodila radnike, obrtnike, dostavljače i stanovnike prigradskih naselja,
– dodatno opteretila ljude koji već nemaju izbora osim automobila.

Drugim riječima – mjera bi bila regresivna, jer bi najteže pala onima koji već nose najveći teret lošeg sistema.

Ekologija ili fiskalna improvizacija?

U EU gradovima naplata ulaska vozilannije trajna kazna nego sredstvo da se vozila zamijene, navike promijene, a saobraćaj rastereti.

U Sarajevu, bez jasnog plana kako će se prihod koristiti, hoće li ići isključivo u javni prevoz, hoće li biti vremenski ograničena mjera, postoji realna opasnost da se pretvori u još jedan trajni namet bez vidljivog efekta.

Ono što se često prešućuje

U evropskim gradovima prvo su uložili milijarde u javni prevoz, zatim ograničili automobile, tek na kraju uveli naplatu ili zabrane.

U Sarajevu se, po svemu sudeći, razmatra obrnut redoslijed i to je suština problema.

Zaključak

Naplata ulaska vozila u Sarajevo može biti legitimna tema, ali ne u postojećim okolnostima.

Bez ozbiljnog javnog prevoza, alternativnih rješenja, jasnih pravila i ciljeva, takva mjera ne bi bila evropska, nego bi samo nosila evropski naziv.

Ako je cilj čist zrak i funkcionalan grad, onda rješenja moraju početi od sistema – ne od kase.

Analiza: LuPortal