Samo 10 godina nakon njegove smrti, one ideologije koje je pobijedio u Drugom svjetskom ratu, povele su Jugoslaviju u raspad i krvavi bratoubilački rat, obilježen protjerivanjem, koncentracionim logorima pljačkom, ratnim zločinima i genocidom.

Josip Broz Tito je rođen 7. maja 1892. godine u Kumrovecu, a preminuo je u nedelju 4. maja 1980. godine u 15:05 časova na Klinici za srce i krvne sudove Kliničkog centra u Ljubljani.

Između ta dva datuma, Tito je postao jedan od najcjenjenijih vojskovođa i predsjednika svih vremena, u cijelom svijetu.

Zajedno sa Naserom i Nehruom, bio je suosnivač Pokret Nesvrstanih.

Bio je jedini čovjek koji je ikada zapalio svoj “tompus” u Bijeloj Kući.

Bio je čovjek kojeg su poštovali i plašili ga se i na istoku i na zapadu.

Bio je čovjek koji je od poslejeratne SFRJ za kratko vrijeme stvorio naprednu i u svijetu poštovanu zemlju.

Bio je čovjek koji je “na uzdi” držao nacionalizam i fašizam u SFRJ.

Bio je čovjek koji je Bosni i Hercegovini vratio državnost na Prvom zasijedanju ZAVNOBiH-a, u Mrkonjić Gradu 25.11 1943. godine, te tako spriječio da još tada bude podijeljena između Velike Hrvatske i Velike Srbije, bez čega ne bi bilo Republike Bosne i Hercegovine, i devedesetih se ne bi imali za šta boriti.

Bio je čovjek kojeg su većina onih koji ga mrze mrzili iz neznanja, ljubomore, zavisti jer je bio ono što oni i njihove vođe nikada neće biti.

Tito je Bosnu posebno volio.

U njoj su osnivane Proleterske brigade , u Bosnu je Narodnooslobodilačka Vojska Jugoslavije dolazila kada je trebala sigurnost, i od sedam neprijatrljskih ofanziva, protiv NOVJ, u Bosni su se odigrale njih 6.

Tito je znao od koga Bosni prijeti opasnost i od koga je treba štititi, i to se dokazalo devedesetih.

Američki magazin “Time“ u svom članku od 18.5.1980. navodi da je sahrani prisustvovalo službenih „123 delegacije država od čega 4 kralja, 32 predsjednika i drugih čelnika država, 22 premijera te preko 100 predstavnika komunističkih ili radničkih partija“.

Sahrana je nazvana „Samit čovječanstva“.

Neki od istaknutih lidera na sahrani bili su: Leonid Brežnjev – predsednik Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR, Indira Gandi- predsednik Vlade Indije, Kim Il Sung – predsednik DNR Koreje i generalni sekretar Radničke partije Koreje, Margaret Tačer – predsednik Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, princ Filip – suprug kraljice Elizabete II, kralj Husein – kralj Jordana, Sadam Husein – predsednik Iraka, Nikolaje Čaušesku – predsednik SR Rumunije i generalni sekretar KP Rumunije, Robert Mugabe, Sultan Ali Kištamand, Helmut Šmit – kancelar SR Nemačke, Jaser Arafat – vođa palestinske oslobodilačke organizacije, Olaf V – kralj Norveške, Sandro Pertini – predsednik Italije i mnogi drugi.

Niko sa ovih prostora nikada nije bio, i nikada neće uspjeti biti ono što je Josip Broz Tito bio i za života i u smrti.