Slab odziv birača otvara pitanje koliko su građani zaista zainteresovani za ovogodišnje Opće izbore – i da li je politička mobilizacija postala stvar neposredne koristi

Ako je suditi prema fotografijama i snimcima koji posljednjih dana stižu sa predizbornih skupova političkih stranaka na području Grada Lukavac, jedna stvar teško može proći nezapaženo – zainteresovanost građana za predizborne skupove očigledno nije onakva kakvu bi političke stranke željele.

Na velikom broju objavljenih fotografija teško je pronaći atmosferu kakvu obično povezujemo s predizbornim skupom. Umjesto sala ispunjenih građanima, često gledamo relativno mali broj prisutnih, uglavnom stranačkih aktivista, kandidata, članova porodica i ljudi koji su na neki način povezani sa organizatorima.

Neke fotografije, slikovito rečeno, više podsjećaju na sastanak „kružooka“ u školi nego na veliki predizborni skup.

Naravno, fotografija ne mora uvijek pokazati stvaran broj ljudi niti je moguće samo na osnovu nje izvesti konačan zaključak o podršci nekoj stranci. Ali kada se slična slika ponavlja na većem broju skupova različitih političkih subjekata, teško je ne postaviti pitanje: gdje su građani?

Ako nema neposredne koristi, nema ni interesa?

Razloga za slabiji odziv može biti mnogo.

Građani su umorni od politike, nepovjerljivi prema političarima, nezadovoljni rezultatima prethodnih izbora ili jednostavno ne žele provoditi večeri slušajući predizborna obećanja koja su već mnogo puta čuli.

Ali postoji i jedna, pomalo neugodna mogućnost.

Možda je dio građana zainteresovan za politiku upravo onoliko koliko od nje može očekivati neposrednu ličnu korist.

Zaposlenje za člana porodice. Asfaltiranje ulice. Javna rasvjeta. Uređenje prilaza. Neko radno mjesto. Neka dozvola. Neki projekat.

Drugim riječima, ono što građani često javno zamjeraju političarima – da „kupuju glasove“ i da građane pridobijaju različitim pogodnostima – možda istovremeno predstavlja i dio očekivanja birača od politike.

Tu nastaje svojevrsni paradoks.

Građani prigovaraju političarima što kupuju glasove, ali istovremeno od političara očekuju da im nešto „završe“.

Naravno, to nije moguće generalizovati na sve građane niti se svaka podrška političkoj stranci može svesti na lični interes. Ipak, ako se takav obrazac u značajnoj mjeri pojavi, on govori mnogo i o političarima i o društvu koje od njih očekuje određene usluge.

Ovi izbori su drugačiji

Posebno je zanimljivo što se sada ne održavaju lokalni, nego Opći izbori.

Izborna kampanja za Opće izbore 2026. počela je 4. septembra i traje do 3. oktobra u 7 sati, kada počinje izborna šutnja, potvrđuje Centralna izborna komisija BiH.

Za građanina Lukavca, međutim, kandidat za Parlament Federacije BiH, Parlamentarnu skupštinu BiH ili neku drugu instituciju višeg nivoa može djelovati prilično udaljeno.

On nije gradonačelnik koji sutra može asfaltirati njegov sokak.

Nije gradski vijećnik kojem se može pokucati na vrata zbog problema u mjesnoj zajednici.

Nije neko od koga građanin očekuje da će direktno riješiti problem u njegovoj ulici.

I upravo tu možda leži jedan od razloga slabije motivacije za prisustvo skupovima.

Ako nema neposrednog kontakta i vidljive koristi, nestaje i dio motiva za dolazak.

Društvene mreže postale važnije od dvorana?

Beć smo pisali da se i političke stranke prilagođavaju, pa zako danas polaaži više i jedan novimnačin komunikacije s biračima – društvene mreže.

Kandidat može iz svog automobila, kancelarije ili dnevnog boravka objaviti fotografiju, video, poruku ili obećanje i za nekoliko minuta doprijeti do hiljada ljudi.

Zašto onda ići na skup, trošiti novac – i ono važnije: energiju?

Za dio birača možda je mnogo jednostavnije pogledati nekoliko minuta videa na Facebooku nego provesti dva sata u sali slušajući govore.

To, međutim, otvara drugo pitanje: koliko „lajkova“ i pregleda zaista znači političku mobilizaciju?

Jer društvene mreže mogu stvoriti utisak velike aktivnosti, dok praznije sale mogu pokazivati sasvim drugačiju sliku zainteresovanosti građana.

Može li slab interes značiti i slabiju izlaznost?

Bilo bi prerano na osnovu posjećenosti skupova predvidjeti izlaznost.

Na izbore se može izaći bez odlaska na bilo koji predizborni skup, a dio birača odluku donosi tek u posljednjim danima kampanje.

Ipak, slab interes za direktno susretanje s kandidatima jeste signal koji vrijedi posmatrati.

Ako građani nisu dovoljno zainteresovani da dođu na skupove, postavlja se pitanje koliko ih je zainteresovano da 4. oktobra izađu na biračka mjesta.

To posebno vrijedi u sredini u kojoj su građani navikli da lokalnu politiku posmatraju kroz vrlo konkretne stvari – cestu, rasvjetu, vodu, radno mjesto ili neki drugi problem koji ih neposredno dotiče.

Na Općim izborima takva veza je mnogo slabija.

Kandidati se biraju za parlamente i institucije u Sarajevu i na drugim nivoima vlasti, a posljedice njihovog rada građani često ne vide odmah i ne mogu ih jednostavno povezati s vlastitim svakodnevnim životom.

Možda je problem veći od jednogodišnje kampanje

Ako su praznije sale stvarno odraz smanjenog interesa građana, onda problem nije samo u ovogodišnjoj kampanji.

To bi mogao biti znak dubljeg udaljavanja građana od politike.

Politika se sve više prati preko ekrana, kandidati se procjenjuju kroz kratke objave i fotografije, a direktni susret birača i političara postaje sve rjeđi.

Istovremeno, građani od politike očekuju konkretne rezultate, dok političari od građana očekuju glasove.

I tu se zatvara krug.

Političari nude ono što misle da građani žele, građani traže ono što im je neposredno potrebno, a između njih sve manje ostaje prostora za razgovor o tome kakvu državu, društvo i institucije zapravo žele.

Možda zato današnji predizborni skupovi u Lukavcu izgledaju praznije nego ranije.

A možda će tek 4. oktobar pokazati da li su prazne sale bile samo prazne sale – ili simptom mnogo šireg političkog zasićenja.

Analiza: LuPortal