Historija novinarstva pokazuje da su neke od najvećih priča otkrili ljudi koji nisu završili studij novinarstva, već su kredibilitet stekli upornošću, profesionalnom etikom i godinama rada na terenu.

Novinarstvo je jedna od rijetkih profesija u kojoj diploma može biti korisna, ali sama po sebi ne garantuje kvalitet. Studij novinarstva pruža teorijska znanja o medijima, etici, zakonima i tehnikama izvještavanja, ali ono što čini vrhunskog novinara ne može se naučiti isključivo u učionici.

To su prije svega radoznalost, kritičko razmišljanje, hrabrost, upornost, sposobnost provjere činjenica, poznavanje rada institucija i odgovornost prema javnosti.

Posebno mjesto u toj profesiji zauzima istraživačko novinarstvo, koje predstavlja jedan od najvažnijih stubova demokratskog društva. Za razliku od svakodnevnog prenošenja saopćenja, političkih izjava ili viralnih sadržaja koji često donose veliki broj pregleda, istraživačko novinarstvo zahtijeva sedmice, mjesece, pa ponekad i godine rada.

Takve priče nastaju analizom dokumenata, razgovorima sa svjedocima, korištenjem zakona o slobodi pristupa informacijama, provjerom velikog broja činjenica i suočavanjem s pritiscima. Upravo zahvaljujući istraživačkim novinarima širom svijeta otkrivene su afere koje su dovele do ostavki predsjednika, ministara, direktora velikih kompanija, ali i do izmjena zakona i zaštite javnog interesa.

S druge strane, veliki dio današnjeg medijskog prostora zauzimaju vijesti koje se svode na prenošenje tuđih saopćenja, senzacionalistički naslovi ili sadržaji čiji je jedini cilj privući što više klikova. Takvo novinarstvo može biti važno za svakodnevno informisanje, ali rijetko mijenja društvo.

Istraživačko novinarstvo to čini. Ono otvara teme koje bi mnogi željeli sakriti, traži odgovornost od nosilaca javnih funkcija i štiti interes građana. Upravo zato se smatra najzahtjevnijim, ali i najvrijednijim oblikom novinarstva.

Bosna i Hercegovina ima priznate novinare koji nisu završili novinarstvo

Bosanskohercegovačka medijska scena poznaje više uglednih novinara koji nisu završili studij novinarstva, a ipak su ostavili dubok trag u profesiji.

Među njima je Senad Hadžifejzović, jedan od najpoznatijih televizijskih novinara i urednika u Bosni i Hercegovini, koji nije završio studij novinarstva, ali je decenijama gradio karijeru prepoznatljivu po intervjuima i političkim emisijama.

Tu je i Azem Kurtić, višestruko nagrađivani istraživački novinar BIRN-a, koji je po struci fizioterapeut. Njegove istraživačke priče o korupciji, javnim nabavkama i radu institucija pokazale su da kvalitet novinarstva ne određuje naziv diplome, nego kvalitet rada.

Važno mjesto zauzima i Mehmed Halilović, jedan od najuglednijih bh. novinara i medijskih stručnjaka, koji je profesionalni ugled gradio kroz dugogodišnji rad u redakcijama, uređivanju medija i razvoju novinarskih standarda.

Ovi primjeri pokazuju da se ugled u novinarstvu ne dobija diplomom, već godinama profesionalnog rada, odgovornošću prema javnosti i vjerodostojnošću.

Svjetski primjeri potvrđuju isto pravilo

Ni svjetsko novinarstvo nije drugačije.

Jedan od najpoznatijih istraživačkih novinara svih vremena Bob Woodward, koji je zajedno s Carlom Bernsteinom razotkrio aferu Watergate i doveo do ostavke američkog predsjednika Richarda Nixona, nije završio novinarstvo, već historiju.

Dvostruki dobitnik Pulitzerove nagrade David Rohde, poznat po izvještavanju iz Bosne i Hercegovine, Afganistana i drugih ratnih područja, također je diplomirao historiju.

Legendarni ratni reporter John F. Burns, dobitnik Pulitzerove nagrade za izvještavanje iz Bosne i Hercegovine, nije bio školovani novinar, ali se smatra jednim od najvećih ratnih dopisnika modernog doba.

Historija novinarstva prepuna je sličnih primjera – pravnika, historičara, ekonomista, fizioterapeuta i ljudi drugih zanimanja koji su postali vrhunski novinari zahvaljujući znanju, iskustvu i profesionalnom integritetu.

Diploma je prednost, ali nije presudna

To, naravno, ne znači da obrazovanje nije važno. Naprotiv, svaki oblik kvalitetnog obrazovanja doprinosi razvoju novinara. Studij novinarstva pruža korisna teorijska znanja, posebno iz oblasti medijskog prava, etike i komunikologije.

Međutim, praksa pokazuje da diploma sama po sebi nikoga ne čini dobrim novinarom.

Dobar novinar postaje se svakodnevnim učenjem, provjerom činjenica, spremnošću da se saslušaju obje strane, hrabrošću da se postavljaju neugodna pitanja i odgovornošću prema javnosti.

Na kraju, građane mnogo manje zanima šta piše na nečijoj diplomi, a mnogo više da li su informacije koje čitaju tačne, provjerene, nepristrasne i u službi javnog interesa. Upravo po tome se prepoznaje istinsko novinarstvo.