Najviši državni i federalni zvaničnici posjetili Tuzlu, izrazili saučešće porodicama stradalih i ponudili svu pomoć Federacije BiH – baš kao i nakon tragedije u Jablanici.
Predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine dr. Denis Bećirović, premijer Federacije BiH Nermin Nikšić, delegat u Parlamentarnoj skupštini BiH Jasmin Imamović, te federalni ministri Vedran Lakić, Vojin Mijatović i Ramo Isak, posjetili su danas Grad Tuzlu nakon tragičnog požara u Domu penzionera Tuzla.
Tokom sastanka s gradonačelnikom dr. sc. Zijadom Lugavićem, delegacija je izrazila iskreno saučešće porodicama stradalih 🕊️ i podršku Gradu Tuzli, ističući da su svi resursi Federacije BiH na raspolaganju za saniranje posljedica tragedije, obnovu objekta i pomoć korisnicima Doma penzionera.
U nastavku posjete, delegacija je obišla Profesionalnu vatrogasnu jedinicu Tuzla, Policijsku upravu Tuzla, JU Dom penzionera Tuzla, te zdravstvene ustanove – Službu hitne medicinske pomoći Doma zdravlja „Dr. Mustafa Šehović“ i Univerzitetski klinički centar Tuzla – kako bi se lično zahvalili na hrabroj i požrtvovanoj reakciji u noći kada je vatra zahvatila objekat pun starih i nemoćnih korisnika.
Gradonačelnik Zijad Lugavić zahvalio se predsjedniku Bećiroviću, premijeru Nikšiću i članovima Vlade FBiH na iskazanoj solidarnosti i institucionalnoj podršci, naglasivši da je zajedničko djelovanje svih službi bilo i ostalo ključ za spasavanje života i saniranje posljedica ove nesreće.
Paralela s tragedijom u Jablanici
I nakon tragedije u Jablanici i nakon one u Tuzli, reakcije najviših nivoa vlasti bile su gotovo identične – brze, javne i pune obećanja. U Jablanici su nakon klizišta u kojem je stradalo 19 ljudi zvaničnici najavljivali istrage, obnovu domova i trajnu pomoć porodicama žrtava, ali ni godinu dana kasnije ništa od toga nije ostvareno. Slično se sada ponavlja u Tuzli, gdje su nakon požara u Domu penzionera čelni ljudi države i Federacije BiH izrazili saučešće, zahvalili spasiocima i obećali podršku i sanaciju štete. Ipak, iskustvo iz Jablanice pokazuje koliko su takve poruke često samo privremeni politički refleks, a ne dugoročna briga. U oba slučaja tragedije su poslužile za izjave pred kamerama, dok se prava odgovornost i konkretna pomoć mjerila – tišinom koja je uslijedila.
