Dok su njemačke, ustaške i domobranske snage izvodile veliku ofanzivu na Kozari, dio četničkih komandanata u Bosanskoj krajini sklapao je sporazume s vlastima NDH i učestvovao u borbama protiv partizana, ostavljajući iza sebe jednu od najkontroverznijih epizoda ratne historije

Kozarska ofanziva, izvedena tokom juna i jula 1942. godine, ostala je upamćena kao jedna od najvećih vojnih operacija na području Bosne i Hercegovine u Drugom svjetskom ratu. U kolektivnom sjećanju naroda bivše Jugoslavije ona je prvenstveno ostala simbol herojskog otpora partizanskih snaga i ogromnog stradanja civilnog stanovništva Potkozarja.

Desetine hiljada civila našle su se u obruču njemačkih, ustaških i domobranskih jedinica. Hiljade ljudi ubijene su tokom operacije, dok su mnogi završili u koncentracionim logorima, uključujući Jasenovac i Staru Gradišku. Posebno tragičnu sudbinu doživjela su djeca sa Kozare, od kojih mnoga nikada nisu pronašla svoje porodice.

Međutim, uz dobro poznatu priču o njemačkim i snagama Nezavisne Države Hrvatske, postoji i manje poznato poglavlje koje se decenijama nalazilo u sjeni – uloga pojedinih četničkih formacija tokom same operacije.

Sporazumi sa NDH prije početka ofanzive

Početkom 1942. godine politička i vojna situacija na području Bosanske krajine bila je izuzetno složena. Na terenu su djelovale okupatorske snage, vojska NDH, partizanski pokret i različite četničke grupe.

Dok su partizani zagovarali zajedničku borbu protiv okupatora, dio četničkog rukovodstva sve više je fokus stavljao na obračun s partizanskim jedinicama. U takvim okolnostima dolazi do uspostavljanja kontakata između pojedinih četničkih komandanata i vlasti NDH.

Historijski dokumenti potvrđuju da su tokom proljeća i ljeta 1942. godine zaključeni sporazumi kojima su pojedine četničke jedinice legalizovane i stavljene u poseban odnos saradnje sa vlastima NDH.

Među najpoznatijim komandantima koji su sklapali takve sporazume bili su:

  • Uroš Drenović,
  • Rade Radić,
  • Lazar Tešanović,
  • Cvijetin Todić i drugi lokalni četnički komandanti.

Tim sporazumima predviđani su prekid međusobnih sukoba, sloboda kretanja, snabdijevanje i koordinacija aktivnosti usmjerenih protiv partizanskih snaga.

Kozarska ofanziva

Njemačka komanda pokrenula je veliku operaciju s ciljem uništenja partizanskih jedinica na području Kozare i Prosare.

Glavnu udarnu snagu činili su:

  • jedinice Wehrmachta,
  • ustaške jedinice,
  • domobranske jedinice NDH.

Prema procjenama historičara, u operaciji je učestvovalo više desetina hiljada vojnika, dok su partizanske snage raspolagale znatno manjim brojem boraca i oskudnim naoružanjem.

Cilj operacije nije bio samo vojni poraz partizana, već i potpuno pacificiranje područja koje je predstavljalo jedno od najjačih uporišta Narodnooslobodilačkog pokreta u Bosanskoj krajini.

Uloga četničkih jedinica

Iako nisu predstavljale glavni dio ofanzivnih snaga, pojedine četničke formacije učestvovale su u operacijama na terenu.

Njihova uloga uglavnom se ogledala u:

  • osiguravanju pojedinih komunikacija,
  • kontroli sela i lokalnog stanovništva,
  • izviđačkim aktivnostima,
  • blokiranju mogućih pravaca povlačenja partizana,
  • zajedničkom djelovanju sa snagama NDH na određenim područjima.

Historijski izvori pokazuju da je saradnja bila naročito izražena kod jedinica koje su prethodno potpisale sporazume sa vlastima NDH.

Za tadašnje četničko rukovodstvo glavni neprijatelj više nisu bile okupatorske snage nego partizanski pokret, što je dovelo do niza lokalnih savezništava sa Nijemcima i vlastima NDH.

Rade Radić i simbolika saradnje

Jedan od najpoznatijih primjera predstavlja vojvoda Rade Radić.

Fotografija nastala tokom perioda Kozarske ofanzive, na kojoj se zajedno nalaze njemački general Friedrich Stahl, domobranski oficiri i Rade Radić, često se navodi kao jedan od najpoznatijih vizuelnih dokaza saradnje između dijela četničkog pokreta i okupatorskih snaga.

Ta fotografija tokom decenija postala je predmet brojnih historiografskih analiza jer ilustrira složene odnose između različitih vojnih i političkih aktera na prostoru Bosne i Hercegovine tokom rata.

Memorijalni muzej na Mrakovici, posvećen Bitki na Kozari, našao se u centru pažnje nakon što je na društvenim mrežama objavljena fotografija iz njihove stalne postavke, za koju mnogi tvrde da predstavlja svjesni pokušaj prekrajanja historije.

Na slici se vidi njemački general Fridrih Štal, komandant borbene grupe “Zapadna Bosna” tokom ofanzive na Kozari 1942. godine, kako stoji uz oficira domobranske vojske. Međutim, ono što nedostaje jeste treći čovjek na originalnoj fotografiji – četnički vojvoda Rade Radić, koji je, prema svemu sudeći, izrezan iz muzejske verzije.

Posljedice za civilno stanovništvo

Bez obzira na vojne ciljeve operacije, najveću cijenu platili su civili.

Procjenjuje se da je tokom i nakon Kozarske ofanzive zarobljeno više desetina hiljada stanovnika Potkozarja. Mnogi su deportovani u logore, a hiljade djece odvojene su od roditelja.

Stradanje civilnog stanovništva ostalo je jedno od najtežih poglavlja ratne historije Bosne i Hercegovine.

Zbog toga se rasprava o ulozi različitih vojnih formacija tokom ofanzive ne vodi samo kao pitanje vojne historije, već i kao pitanje odgovornosti za posljedice koje su pogodile stanovništvo tog kraja.

Historijska činjenica bez pojednostavljivanja

Savremena historiografija uglavnom odbacuje pojednostavljene prikaze događaja.

Nije tačno da su sve četničke jedinice učestvovale u operacijama protiv Kozare niti da su svi pripadnici četničkog pokreta imali identičan odnos prema okupatorima.

Međutim, dokumenti, sporazumi i svjedočanstva potvrđuju da je dio četničkih komandanata u Bosanskoj krajini tokom 1942. godine sarađivao sa vlastima NDH i njemačkim snagama u borbi protiv partizana.

Zbog toga se uloga četničkih jedinica tokom Kozarske ofanzive danas smatra važnim dijelom razumijevanja složenih ratnih odnosa na prostoru Bosne i Hercegovine tokom Drugog svjetskog rata.

Sedamdeset i više godina nakon završetka rata, Kozara ostaje simbol otpora, stradanja i opomena koliko historija može biti složena kada se iza velikih vojnih operacija kriju različiti interesi, savezništva i tragične sudbine desetina hiljada ljudi.

Izvori

Za potrebe ovog članka korišteni su dostupni historijski dokumenti, monografije i naučni radovi koji obrađuju događaje vezane za Kozarsku ofanzivu i odnose između pojedinih četničkih jedinica, okupacionih snaga i vlasti NDH tokom 1942. godine:

  • Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije (Tom XIV, knjiga 1)
  • Biblioteka Znaci – dokumenti o sporazumima pojedinih četničkih komandanata sa vlastima NDH: https://www.znaci.org/00001/4_14_1_100.htm
  • Fotografija i dokumentacija o sastanku Uroša Drenovića sa predstavnicima NDH nakon potpisivanja sporazuma 27. aprila 1942. godine: https://znaci.org/fotografija.php?br=8151
  • Fikreta Jelić-Butić, „Četnici u Hrvatskoj 1941–1945.“: https://znaci.org/00001/41_10.htm
  • Monografija „Kozara“ (Biblioteka Znaci): https://znaci.org/00001/219_7.pdf
  • Monografija o Kozarskom partizanskom odredu: https://www.znaci.org/00003/579.pdf
  • Jozo Tomasevich, „War and Revolution in Yugoslavia, 1941–1945: The Chetniks“ (Stanford University Press), jedno od najcitiranijih međunarodnih historiografskih djela o četničkom pokretu.
  • Rasim Hurem, radovi o ustanku i ratnim operacijama u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata.
  • Dušan Lukač, studije o Kozarskoj ofanzivi i ratnim operacijama u Bosanskoj krajini.

Navedeni izvori sadrže originalne dokumente, sporazume, vojne izvještaje, fotografije i historiografske analize na osnovu kojih je moguće rekonstruisati ulogu pojedinih četničkih jedinica tokom Kozarske ofanzive 1942. godine.

LuPortal