Od masnoća, crvenog mesa i soli do sunčeve svjetlosti, doručka i holesterola.

Uvjerili su nas da će nas sunce, so i masnoće ubiti. Onda su se obogatili prodajući nam lijek. Između 1976. i 2026. godine stopa gojaznosti se utrostručila dok smo slijedili pravila.

Evo sedam laži koje su stvorile pravu epidemiju.

Broj jedan, masnoće nas debljaju.

Svaka ćelija u našem tijelu obavijena je masnoćom.

Naš mozak je uglavnom sastavljen od masnoće. Naši hormoni nastaju iz masnoće, a ipak su nam govorili da nas masnoće čine bolesnim i uvjerili nas da ih zamijenimo proizvodima sa smanjenim udjelom masti, prepunim šećera. Kada je unos masnoća opao, gojaznost i dijabetes su eksplodirali.

Prava opasnost nikada nisu bile masnoće. To je za njih bio rudnik zlata. Uklonili su prirodno gorivo iz hrane, zamijenili ga jeftinim ugljikohidratima iz kukuruza i soje i stvorili potpunu ovisnost.

Broj dva, crveno meso uzrokuje rak.

U istu kategoriju stavili su odrezak od govedine hranjene travom zajedno s hrenovkama i mesnim prerađevinama, a zatim nam rekli da će nam to skratiti život za nekoliko godina.

Ljudi su hiljadama godina živjeli uz meso.

Mnogo prije gojaznosti, dijabetesa i srčanih bolesti, svakodnevno smo jeli meso. Prava opasnost nikada nije bilo meso. To je bila prerađena hrana koja ga je zamijenila.

Demonizacija mesa nije bila zbog zaštite našeg zdravlja. Radilo se o stvaranju populacije navučene na jeftine žitarice.

Broj tri, sunčeva svjetlost uzrokuje rak.

Sunčeva svjetlost jača naš imunitet, uravnotežuje hormone, poboljšava raspoloženje, jača kosti i produžava život.

Bez troškova, bez nuspojava. Kada bi postojala tableta koja to radi, uzimali bismo je svaki dan.

Takva tableta ne postoji.

Rekli su nam da ga se bojite i da se mažete kremama za sunčanje. Kreme za sunčanje zapravo su pune supstanci koje remete hormone i toksičnih hemikalija koje blokiraju proizvodnju vitamina D. Ne radi se o našem zdravlju.

Radi se o profitu.

Broj četiri, doručak je najvažniji obrok u danu.

Veći dio ljudske historije doručak nije ni postojao.

Ljudi su ustajali sa suncem, radili, lovili i jeli kada bi hrana bila dostupna, često tek oko podne ili naveče. Onda su nas uvjerili da će preskakanje žitarica za doručak uništiti naše zdravlje. Prava opasnost nije preskakanje doručka.

Prava opasnost je neprestano jedenje.

Kompanije koje proizvode žitarice morale su pretvoriti jeftine žitarice u zlato, pa su nam govorile da svaki dan započinjemo šećerom iz kutije.

Broj pet, rat protiv holesterola.

Polovina ljudi koji umru od srčanog udara imaju normalan holesterol. Oni s višim holesterolom često žive duže, posebno u starijoj dobi. Ipak, govorili su nam da je ova vitalna supstanca tempirana bomba.

Prava opasnost nikada nije bio holesterol. Bila je to upala u organizmu. Holesterol je osnovna sirovina za naše hormone, funkciju mozga i obnovu ćelija. Umjesto da se bave ishranom i načinom života, stavili su milione ljudi na lijekove koji ga snižavaju i stvorili tržište vrijedno milijarde dolara sa doživotnim korisnicima.

Broj šest, fluor štiti vaše zube.

Ovo je marketinški trik, način da se industrijski otpad odlaže bez plaćanja njegovog filtriranja. Povezan je s poremećajima štitne žlijezde, smanjenjem inteligencije i oštećenjem kostiju pri visokim dozama.

Broj sedam, so povećava krvni pritisak.

Rekli su nam da će so uništiti naše srce i uvjerili nas da je izbacimo iz ishrane. U međuvremenu, populacije koje su stoljećima jele mnogo soli imale su niske stope hipertenzije, a onda su se pojavili procesirana hrana i šećer.

Sve se promijenilo. Prava opasnost nikada nije bila so.

Bio je to nedostatak minerala.

Dok smo se bojali soli, oni su nam servirali šećer, biljna ulja iz sjemenki i prerađenu hranu, stvarne pokretače srčanih bolesti. Strah od soli nije bio zaštita, već skretanje pažnje.

Ljudi, nismo bolesni, mi smo nutritivno iscrpljeni. Hronični umor, mentalna magla i depresija gotovo se nikada ne liječe ishranom.

Nedostatak hranjivih materija proglašava se bolešću, a simptomi postaju doživotna kazna. Nema profita u magneziju, sunčevoj svjetlosti ili čistoj hrani. Pogrešno dijagnosticiraju simptome koje naše tijelo pokušava riješiti onim što nikada nije dobilo.

Nismo slomljeni. Mi smo iscrpljeni.

Kada znamo bolje, možemo raditi bolje.