Kako je srebro stoljećima korišteno protiv infekcija
Mnogo prije modernih antibiotika, ljudi su koristili srebro kao zaštitu od bolesti i infekcija. Još u antičko doba, stari Grci, Rimljani i Perzijanci čuvali su vodu, vino i hranu u srebrnim posudama jer su primijetili da se sporije kvare. Kasnije se pokazalo da srebro zaista ima snažno antimikrobno djelovanje – može uništavati ili usporavati rast određenih bakterija, gljivica i drugih mikroorganizama.
Tokom 19. i početkom 20. stoljeća, ljekari su koristili različite oblike srebra u medicini. Srebreni nitrati stavljali su se na rane, koristili protiv infekcija kože, pa čak i za zaštitu očiju novorođenčadi od bakterijskih infekcija. U vrijeme kada nije bilo antibiotika, srebro je bilo jedno od rijetkih dostupnih sredstava protiv infekcija.
Zbog toga se danas često može čuti tvrdnja da je “srebro bilo jedini antibiotik do 1923. godine”. Međutim, to nije potpuno tačno.
Da li je srebro bilo jedini antibiotik?
Ne. Srebro jeste bilo veoma važno antiseptičko sredstvo, ali nije bilo jedino. Prije penicilina korišteni su i drugi preparati:
- jod i alkohol za dezinfekciju,
- arsenovi spojevi poput Salvarsana za liječenje sifilisa,
- razni biljni preparati,
- sulfonamidi, koji se pojavljuju 1930-ih.
Važno je razlikovati antiseptik od antibiotika. Srebro uglavnom djeluje spolja – na koži, ranama ili površinama. Moderni antibiotici djeluju unutar organizma i ciljano napadaju bakterije u tijelu.
Otkriće penicilina – slučajnost koja je promijenila medicinu
Alexander Fleming je 1928. godine primijetio da je plijesan iz roda Penicillium uništila bakterije u jednoj laboratorijskoj posudi. To otkriće bilo je potpuno slučajno, ali je otvorilo vrata razvoju prvog pravog antibiotika.
Kasnije su naučnici poput Howarda Floreyja i Ernsta Borisa Chaina razvili način da se penicilin proizvodi i koristi kao lijek. Tokom Drugog svjetskog rata penicilin je spasio milione života.
Zašto je penicilin bio revolucija?
Za razliku od srebra i ranijih antiseptika, penicilin je mogao liječiti ozbiljne unutrašnje bakterijske infekcije:
- upalu pluća,
- sepsu,
- infekcije rana,
- gonoreju,
- sifilis i druge bolesti.
Prije antibiotika, obična posjekotina ili upala grla mogli su završiti smrću. Penicilin je prvi put omogućio efikasno liječenje mnogih smrtonosnih infekcija.
Mit o “zabranjenom srebru”
Danas postoje brojni tekstovi i video-snimci koji tvrde da je srebro namjerno potisnuto kako bi farmaceutske kompanije zarađivale na patentiranim lijekovima. Istina je ipak složenija.
Srebro nikada nije potpuno nestalo iz medicine. I danas se koristi:
- u oblogama za opekotine,
- medicinskim premazima,
- kateterima,
- pojedinim dezinfekcionim sredstvima.
Međutim, srebro nije moglo zamijeniti antibiotike jer nije dovoljno efikasno za mnoge ozbiljne unutrašnje infekcije.
Pored toga, nekontrolisana upotreba preparata sa srebrom može biti opasna. Dugotrajno unošenje koloidnog srebra može izazvati argiriju – trajno plavičasto-sivo obojenje kože – kao i druge zdravstvene probleme.
Takav poremećaj boje pigmenta kože je doveo do izreke “plava krv” za kraljevske i druge porodice iz visokog društva.
Srebro jeste imalo ogromnu ulogu u istoriji medicine i bilo je jedno od najvažnijih sredstava protiv infekcija prije ere antibiotika. Međutim, tvrdnja da je penicilin “izmišljen” samo zato što srebro nije moglo biti patentirano nije istorijski potvrđena.
Penicilin nije nastao kao marketinški trik, već kao jedno od najvećih medicinskih otkrića 20. stoljeća – otkriće koje je dramatično smanjilo smrtnost od bakterijskih infekcija i promijenilo tok moderne medicine.
