Velike vizije razvoja jezera Modrac: od zapostavljenog prostora do “europskog agroturističkog raja” uz pomoć domaće pameti i zadružnog entuzijazma

Dok se druge destinacije bore da privuku turiste morem, spa centrima i sadržajima koji mirišu na odmor, kod nas se ide korak dalje – ili možda nazad, zavisi iz kog ugla gledate. Jezero Modrac, koje je godinama “tamo negdje” između potencijala i realnosti, sada je dobilo ozbiljnu šansu: da postane epicentar agroturizma, plasteničke romantike i seoskog luksuza u kojem je glavna atrakcija – lokalna proizvodnja.

U okviru jednog od projekata, plan je jednostavan: spojiti prirodne resurse, vrijedne ruke i beskonačne strategije, pa vidjeti šta će ispasti. Ako ne uspije – uvijek se može napraviti još jedna strategija.

Stručnjaci su, naravno, prepoznali ono što niko do sada nije uspio primijetiti: ogromni potencijal priobalnih sela oko Jezera Modrac. Priobalna sela imaju šansu u – poljoprivredi.

Lokalni proizvođači će, uz malo edukacije i mnogo dobre volje, biti “podignuti na viši nivo”, što u prevodu najčešće znači: još jedna radionica, još jedan plan, i još jedno obećanje da će ovaj put stvarno krenuti bolje.

U međuvremenu se razmatra i formiranje zadruge – poljoprivredne ne turističke, koja bi trebala objediniti sve ono što već postoji, ali sada – institucionalno. Jer ništa ne kaže “razvoj turizma” kao “poljoprivredna zadruga”..

Doduše lanira se i turistička komponenta: agroturizam, sportski turizam, lovni turizam i naravno – prodaja poljoprivrednih suvenira. Ukratko, sve osim onoga što turisti obično traže: jednostavan, uređen i funkcionalan sadržaj, mir i pogled na veliku vodenu površinu i uživanje u sunčanju, kupanju i vodenim sportovina.

Ipak, optimizam ne izostaje. Kažu da će projekat donijeti ekonomski i ekološki napredak, uz dodatne edukacije, pilot-projekte i inicijative. Drugim riječima – sve ono što zvuči odlično u izvještaju, a tek treba da pronađe put do stvarnosti.

Do tada, Modrac ostaje ono što je i bio: veliko jezero još većih mogućnosti. Samo što ćemo ih, po običaju, tek trebati naučiti koristiti.

A možda da potpuno isušimo jezero i sve to prekrijemo turističkim plastenicima?

Pa koji nnomalan poljop… pardon, turista, bi mogao odoliti tome?