Iranski napadi otvaraju pitanje sigurnosnih garancija i mijenjaju geopolitičke odnose u Zaljevu

Iranski napadi na zemlje Perzijskog zaljeva posljednjih sedmica izazvali su ozbiljnu zabrinutost među regionalnim liderima i pokrenuli pitanje pouzdanosti američkih sigurnosnih garancija. U fokusu brojnih diplomatskih kontakata, koje predvodi saudijsko rukovodstvo, nalaze se dva ključna pitanja: odnos prema Iranu i budućnost savezništva sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Prema ocjenama analitičara, u dijelu zaljevskih elita raste uvjerenje da su Sjedinjene Američke Države, zajedno s Izraelom, ušle u sukob koji regionalne države nisu željele. Bivši šef saudijske obavještajne službe Turki al-Faisal izjavio je da je riječ o „Netanjahuovom ratu“, optužujući izraelskog premijera Benjamina Netanjahua da je uticao na američku politiku.

Razočaranje zbog slabe zaštite

Posebno zabrinjava činjenica da američki sigurnosni sistem nije uspio presresti veći broj projektila ispaljenih iz Irana. Time su dovedene u pitanje decenijama građene pretpostavke o vojnoj zaštiti koju pruža Washington.

Dodatni problem predstavlja i to što američke vojne baze u regionu, umjesto da garantuju sigurnost, potencijalno pretvaraju zemlje domaćine u mete napada. Prema pojedinim izvorima, upozorenja iz Zaljeva o mogućim posljedicama sukoba nisu ozbiljno razmatrana u Washingtonu.

Takav razvoj događaja izazvao je osjećaj razočaranja i gubitka povjerenja, uz sve glasnije kritike da prisustvo stranih vojnih snaga ograničava samostalno djelovanje zaljevskih država.

Strategija „oprezne neutralnosti“

U novonastaloj situaciji sve više se govori o strategiji „oprezne neutralnosti“, čiji je cilj izbjeći uvlačenje regiona u sukobe velikih sila i očuvati ekonomsku stabilnost.

Analitičari ističu da su prve reakcije na napade pokazale tendenciju prebacivanja odgovornosti na vanjske aktere, prije svega Izrael i Sjedinjene Američke Države. Istovremeno, iranski napadi prekinuli su prethodne pokušaje smirivanja odnosa u regionu.

Američke baze pod lupom

Jedno od centralnih pitanja postalo je prisustvo američkih vojnih baza. Dok Iran svoje napade opravdava upravo njihovim postojanjem, realnost na terenu pokazuje da su mete često i civilni objekti.

Posebno su pogođeni Ujedinjeni Arapski Emirati, gdje su napadi izazvali zabrinutost za ekonomsku stabilnost, naročito u Dubaiju – jednom od ključnih globalnih trgovinskih i turističkih centara.

Novi savezi i diverzifikacija partnerstva

Sve više se nazire i dugoročnija promjena strateškog pravca. Tradicionalni model „nafta za sigurnost“, koji je decenijama definisao odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, sve više se dovodi u pitanje.

Saudijska Arabija već jača odnose s Pakistanom i Turskom, dok Katar intenzivira saradnju s evropskim državama poput Velike Britanije i Francuske. Istovremeno, sve češće se spominje i koncept „hedginga“ – balansiranja odnosa s više globalnih aktera, uključujući i Kinu.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da nijedan od novih partnera trenutno ne može u potpunosti zamijeniti sigurnosnu ulogu koju imaju Sjedinjene Američke Države.

Između rivalstva i zajedničkog cilja

Iako među zaljevskim državama postoje politička rivalstva i ekonomska konkurencija, zajednički interes ostaje očuvanje regionalne stabilnosti. Veliki razvojni projekti – od saudijske „Vizije 2030“ do ambicija Dohe i Dubaija – direktno zavise od sigurnog i stabilnog okruženja.

Zbog toga se očekuje da će nakon završetka sukoba uslijediti ozbiljna analiza: da li američko vojno prisustvo predstavlja zaštitu – ili rizik.

Jedno je, međutim, već sada jasno: povjerenje u postojeći sigurnosni poredak više nije neupitno.

Ozvor: DW