Dok Erdogan javno poziva Damask na uzdržanost, Turska istovremeno širi svoj uticaj u Siriji i pažljivo motri razvoj sukoba između Irana i Izraela.

U trenutku kada muslimanski Pakistan otvoreno staje uz Iran, a sukobi na Bliskom istoku prijete da prerastu u širi regionalni rat, Turska pokušava zadržati ulogu balansera. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan uputio je jasan poziv sirijskim vlastima da se ne miješaju u rastući konflikt, upozorivši Damask da „spirala nasilja koju uzrokuje Izrael prijeti cijeloj regiji“.

U telefonskom razgovoru s visokim sirijskim zvaničnikom Faisalom al-Sharaom, Erdogan je poručio da je važno da se Damask „drži podalje od ovog konfliktnog okruženja“, naglašavajući i potrebu za većom pažnjom prema aktivnostima terorističkih grupa na sirijskom tlu. Ova upozorenja nisu nova — Turska već godinama ima vojno prisustvo u sjevernoj Siriji, uz opravdanje borbe protiv kurdskih snaga koje Ankara smatra terorističkima.

Geopolitička realnost: Turska između ambicija i ograničenja

Iako Erdoganov poziv zvuči mirotvorno, analitičari primjećuju da iza njega stoje jasni strateški interesi. Prema riječima novinara i geopolitičkog analitičara Ragipa Soylua, Turska vodi realpolitičku strategiju koja je čvrsto utemeljena u okviru zapadnih sigurnosnih struktura. „Turska je članica NATO-a i čvrsto je uvezana u zapadnu sigurnosnu arhitekturu. Postoje određena ograničenja u njenom operativnom dometu. Ko god misli da će Ankara krenuti u nekakvu avanturu – griješi“, navodi Soylu.

Ipak, mnogi stručnjaci smatraju da Turska i dalje ima regionalne ambicije, posebno prema Siriji, gdje već kontroliše dijelove teritorije uz granicu. Za Erdogana, Sirija nije samo bezbjednosno pitanje već i prostor u kojem Turska vidi mogućnosti za širenje svog političkog i vojno-strateškog uticaja. Neki geopolitički komentatori idu dalje, sugerirajući da Ankara Siriju posmatra kao “mekani trbuh” kroz koji se može osigurati tampon zona, ali i potencijalno šire regionalne koristi u postratnom preustroju.

Turska i Iran: Rivalitet pod krinkom saradnje

Kada je riječ o Iranu, turska pozicija je nijansirana. Iako Ankara i Teheran sarađuju u pojedinim oblastima, poput energetike, između ove dvije sile postoji duboko ukorijenjeno rivalstvo za dominaciju u regiji. Iranov poraz u eventualnom sukobu sa Izraelom mogao bi otvoriti prostor Turskoj da dodatno ojača svoj uticaj u Iraku i Siriji, ali Erdogan je, prema ocjenama analitičara, svjestan rizika koje bi takav scenario donio — uključujući destabilizaciju Kurda, jačanje američko-izraelske prisutnosti i gubitak kontrole nad procesima.

Zato Turska trenutno ne navija otvoreno za ni jednu stranu — ona se postavlja kao posrednik i razboriti akter, istovremeno čuvajući svoje vojne pozicije i tražeći prostor za diplomatsku inicijativu.

Erdogan ne vjeruje da će se Izrael zaustaviti

U pozadini Erdoganove zabrinutosti stoji i sve očigledniji strah da Izrael neće stati na iranskom tlu. Ankara smatra da bi širenje izraelske vojne ofanzive moglo izazvati lančane reakcije — uključujući destabilizaciju Libana, Gaze, Jemena i Sirije — što bi na kraju uvuče i same Tursku u direktniji sukob. Erdogan je svjestan da bi regionalni haos mogao ugroziti tursku ekonomiju, sigurnost granica, kao i planove za stabilizaciju odnosa s Arapima i Zapadom.

Zato Turska, iako i dalje ima ambicije, danas djeluje u okviru ograničenja koje nameće realpolitika: pokušaće ostati izvan sukoba, ali nikako po svaku cijenu. Ankara želi igrati ulogu regionalne sile — ali ne kao topovsko meso u tuđim ratovima.