Iranci najavljuju „šok za svijet“ – je li riječ o novoj tehnologiji, skrivenim nuklearnim kapacitetima ili kupovini ključnih dijelova za razvoj rakete iz sjene?
Dok sukob između Irana i Izraela ulazi u jednu od svojih najopasnijih faza, iranski zvaničnici podigli su tenzije na viši nivo dramatičnom najavom balističke rakete „Khaibar“, uz zagonetnu poruku: „Svijet će biti šokiran onim što vidi.“ Ova izjava odmah je izazvala pitanja – da li Iran raspolaže s nečim mnogo ozbiljnijim od onoga što je do sada pokazivao?
Raketa Khaibar, nazvana po historijskoj Bitci za Hajbar iz 7. vijeka, već po svojim poznatim karakteristikama izaziva zabrinutost. Radi se o balističkoj raketi srednjeg dometa (MRBM) sa dometom do 2.000 kilometara, dovoljno da direktno pogodi Izrael, ali i američke vojne baze širom Bliskog istoka. No, ono što zaista zabrinjava stručnjake širom svijeta jeste mogućnost da najavljena upotreba Khaibara uključuje skrivene tehnološke kapacitete – možda čak i nuklearne.
Mogu li Khaibar rakete nositi nuklearne ili „prljave“ bojeve glave?
Iako Iran zvanično tvrdi da se ne bavi razvojem nuklearnog oružja, nedavna izjava o „šoku“ otvorila je prostor za spekulacije. Jedno od ključnih pitanja koje se sada postavlja jeste: da li bi rakete Khaibar mogle biti iskorištene kao tzv. „prljave bombe“?
Prljava bomba, poznata i kao radiološka dispersivna naprava (RDD), koristi konvencionalnu eksploziju kako bi raspršila radioaktivni materijal u širokom radijusu. Iako ne stvara nuklearnu eksploziju, ovakvo oružje ima ogroman psihološki, ekološki i dugoročno zdravstveni učinak. Ako bi Iran ugradio radioaktivne materijale u bojeve glave – makar u manjim količinama – efekat bi mogao biti katastrofalan i po gradove i po vojne baze koje bi bile meta.
Je li Iran već došao do potrebnih komponenti?
S obzirom na međunarodne sankcije, Iran se već godinama oslanja na alternativne nabavne lance. Pitanje koje se više ne može ignorisati glasi: da li je Teheran kupio, uskladištio ili razvio pristup nuklearnim materijalima – bilo za direktnu nuklearnu bojevu glavu ili za pravljenje „prljave bombe“? Ako je odgovor potvrdan, onda bi prijetnja upotrebom raketa Khaibar imala mnogo dublju dimenziju.
Hipersonična brzina i otežano presretanje
Khaibar je navodno sposoban da pri povratku u atmosferu dostiže brzinu od 12 do 15 maha, odnosno do 5 kilometara u sekundi. Takva brzina čini ga gotovo nemogućim za presretanje, čak i za najnaprednije raketne štitove poput izraelskog „David’s Sling“ ili američkog „THAAD“.
Poruka svijetu: Iran neće šutjeti
Čak i bez lansiranja, sama najava nove rakete već ima snažan psihološki efekat. Iran jasno poručuje da se neće povući pred izraelskim napadima, ali ostaje nejasno da li iza poruka stoji nova strategija odvraćanja ili nešto mnogo opasnije – potencijalni prelazak crvene linije u domenu nuklearnog i radiološkog oružja.
Rakete Khaibar možda jesu nova generacija oružja – ali veći strah leži u onome što bi mogle nositi. Prijetnja da će „svijet biti šokiran“ može značiti i da Iran posjeduje oružje koje prevazilazi uobičajene bojeve glave – bilo da je riječ o taktičkim nuklearnim kapacitetima ili o sofisticiranim „prljavim bombama“ koje šire radioaktivni materijal.
Odgovori još nisu poznati, ali poruke iz Teherana jasno pokazuju: sukob ulazi u fazu u kojoj strah više ne dolazi samo od eksplozije, već i od onoga što eksplozija može ostaviti za sobom.
